„Isto tako uze i kalež, poslije večere, te reče: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu!’“ (1. Korinćanima 11,25)
Krist je stajao na prijelazu između dviju era i njihova dva velika blagdana. … Dok je jeo Pashu sa svojim učenicima, utvrdio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom na Njegovu veliku žrtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao zauvijek izgubiti važnost. Obred koji je Krist zasnovao, Njegovi sljedbenici trebaju svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove. … Ovu ustanovu treba svetkovati sve dok On ne dođe drugi put u sili i slavi. (Isusov život, str. 542)
Na ovim sastancima, što ih je sam uspostavio, Krist se sastaje sa svojim narodom i osnažuje ga svojom prisutnošću. … Svi oni koji dolaze vjerom usredotočenom na Njega, dobit će velik blagoslov. Svi koji zanemaruju ovo vrijeme božanske prednosti, pretrpjet će gubitak. Za njih bi bile prikladne riječi: „Svi niste čisti.“ …
Služba Gospodnje večere ne treba biti vrijeme tuge. To nije njezin cilj. … Isto se tako ne trebaju sjećati svojih međusobnih nesuglasica. Pripremna služba otklonila je sve ovo. … Sada se dolaze sresti s Kristom. Oni ne trebaju stajati u sjenci križa, već u njegovoj spasonosnoj svjetlosti. Oni trebaju otvoriti dušu sjajnim zrakama Sunca Pravednosti. Sa srcima očišćenim Kristovom dragocjenom krvlju, potpuno svjesni Njegove prisutnosti, premda nevidljive, trebaju čuti Njegove riječi: „Ostavljam vam mir.“ …
Služba Gospodnje večere upućuje na Kristov drugi dolazak. Ona je određena da ovu nadu sačuva živom u mislima učenika. … U svojim stradanjima nalazili su utjehu nadajući se ponovnom dolasku svojega Gospodina. Neizrecivo draga misao bila im je: „Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.“ (1. Korinćanima 11,26) (Isusov život, str. 546-548)
Preporučujemo:
