„A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela.“ (Daniel 1,15)
Mladima mora biti omogućeno da svoje srce potpuno predaju Gospodinu, da Boga proslave svojom snagom. Bog će tada proslaviti njih dajući im znanje i mudrost. Tako je učinio Daniel na babilonskom dvoru ostavši vjeran načelima usred pokvarenosti neznabožaca. „Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola.“ (Daniel 1,8) (The Youth’s Instructor, 25. listopada 1894.)
Daniel i njegovi drugovi nisu znali kakve će posljedice izazvati njihova odluka; znali su samo da ih ona može stajati života; ali su odlučili ići putem stroge umjerenosti čak i na dvoru raskalašenog Babilona. (The Youth’s Instructor, 18. kolovoza 1898.)
Na primjeru Daniela i njegovih drugova u Babilonu, vidimo da ne možemo zadovoljiti mjerilo koje prema Gospodnjoj volji moraju zadovoljiti Njegova djeca ako ispovijedamo neku neozbiljnu, prilagodljivu vjeru koja odbacuje načela i priznaje vladavinu okolnosti. Mladi koji žele služiti nebeskom Bogu ne mogu odlaziti na svjetovne zabave, jesti luksuzne slastice koje oduzimaju snagu ili piti žestoka pića zato što su ih pred njih stavili ugledni i bogati ljudi u svijetu, bojeći se da će ih uvrijediti ako odbiju njihovu naklonost. Možda smatraju da im je ukazana posebna čast i da lijepo ponašanje zahtijeva da prihvate ukazane prednosti, ali vjernost Bogu mora biti na prvome mjestu; kršćanina treba prožimati strah da ne uvrijedi Gospodina Boga nebeskog. Babilonski kralj smatrao je da ukazuje veliku čast Danielu i njegovim drugovima; ali oni su više poštovali Božje zapovijedi od kraljeve naklonosti. … Bog je pohvalio Daniela i On će pohvaliti svakog mladića koji odluči proslaviti Boga kao Daniel. (The Youth’s Instructor, 25. listopada 1847.)
Preporučujemo:
