„Tko priznaje da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu i on u Bogu.“ (1. Ivanova 4,15)
Priznanje o kojem Ivan ovdje govori nije posljedica neke vjere samo po imenu, već trajne, čvrste vjere u živog Spasitelja – posljedica povjerenja da su nam blagoslovi spasenja stavljeni na raspolaganje patnjama i smrću Isusa Krista koji je ustao iz mrtvih i koji uvijek živi da bi posredovao za nas. Mi trebamo biti uvjereni da je Isus naš Spasitelj i da život ne bi bio ugodan niti bi nam pružao mir i nadu da nas On nije ljubio i dao sebe za nas. (The Youth’s Instructor, 6. siječnja 1898.)
Neprijeporno je naše pravo na Kristovu pravednost ako ispunimo uvjete pod kojima je obećano. Bog nam je dao cijelo Nebo u jednom bogatom daru; sve što je u taj dar uključeno pripada nama ako prihvatimo Krista kao svojeg Spasitelja. … Govorite o Isusu, naučite svoj jezik da govori o Njegovoj milosti, da priča o Njegovoj sili, da izražava hvalu Onome koji nas je pozvao iz tame k divnom svjetlu svojemu. (The Youth’s Instructor, 12. srpnja 1894.)
Kršćanska mladeži, vi ste gledanje svijetu, anđelima i ljudima. Budite hrabri u Gospodinu! Stavite na sebe sve oružje Božje i dajte priliku nevjernima oko vas da vide da vaš život nije upropašten zato što ste ostali vjerni i odani svim Božjim zapovijedima. Vi možete biti, a Bog to od vas i zahtijeva, odlučni svjedoci za Njega. (The Youth’s Instructor, 12. srpnja 1894.)
Mi moramo razmišljati o riječima ohrabrenja koje je Krist izgovorio svojim učenicima pri kraju svoje zemaljske službe. … Iako je pred Njim bila okrutna smrt, Kristove riječi upućene Njegovim sljedbenicima bile su pune nade. On je njihovim srcima želio podariti svu moguću utjehu. Budimo jaki u Njemu! (Letter 24, 1912.)
Preporučujemo:
