„Tada reče Jošua Akanu: ‘Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si učinio; objasni što si učinio i nemoj mi ništa tajiti.’“ (Jošua 7,19)
Povijest o Akanu pruža nam svečanu pouku da zbog grijeha jednog čovjeka Božje nezadovoljstvo počiva na plemenu ili narodu sve dok se prijestup ne otkrije i ne kazni. Grijeh kvari ljude. Jedan čovjek, zaražen tom smrtonosnom gubom, može prenijeti zlo na tisuće. … Mnogi se ne usuđuju osuditi bezakonje, jer bi time izložili opasnosti svoj položaj ili popularnost. Neki smatraju da bi se pokazali nemilostivi ako budu korili grijeh. Sluga Gospodnji … nalazi se pod najsvečanijom obvezom da objavi Riječ Gospodnju bez straha ili pristranosti. On mora nazvati grijeh njegovim pravim imenom. …
Božja ljubav nikada nas neće navoditi da omalovažavamo grijeh; ona nikad neće prikrivati nepriznato zlodjelo niti će mu nalaziti izgovore. Akan je prekasno naučio da je Božji zakon nepromjenjiv, kao i njegov Zakonodavac. On se odnosi na sva naša djela, misli i osjećaje. On nas prati i prodire do svake tajne pobude. Popuštajući grijehu, ljudi su navedeni da olako shvate Božji zakon. Mnogi kriju svoje prijestupe pred svojim bližnjima i laskaju sebi da Bog neće biti tako strog u razobličavanju bezakonja. Ali Njegov je Zakon veliko mjerilo pravednosti i s njim će se svako djelo u životu suočiti u dan kada Bog svako djelo izvede na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla. Čistoća srca dovodi do čistoće života. Svi izgovori za grijeh uzaludni su. Tko će se zauzeti za grešnika kada Bog bude svjedočio protiv njega? (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 996,997)
Najveća je potreba svijeta za ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, koji su u dubini svoje duše pošteni i časni. Za ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom, za ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu, ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se i nebo srušilo. (Odgoj, str. 50)
Preporučujemo:
