„Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni.“ (Jakov 1,6)
Neki ljudi nemaju čvrstinu karaktera. Oni su slični komadu gline koji se može pretvoriti u svaki zamislivi predmet. … Ovu slabost, neodlučnost i nedosljednost moramo svladati. Pravi kršćanski karakter odlikuje se nepopustljivošću koju ne mogu oblikovati ili pokoriti nepovoljne okolnosti. Ljudi moraju imati moralnu kralježnicu, čestitost kojoj ne možete laskati, potkupiti je ili uplašiti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 257)
Mi imamo moćnog neprijatelja. … Kada se ljudi predaju Sotoni i postanu njegovi robovi, on prema njima ne pokazuje otvoreno neprijateljstvo kao prema onima koji nose Kristovo ime i daju sebe u službu Bogu. On takve mrzi smrtonosnom mržnjom. On zna da može ožalostiti Isusa ako ih svlada silom svojih prijevara, ako ih povrijedi, ako oslabi njihovu vjeru. … Onima koji su kao robovi vezani uz njegova kola, Sotona daje malo počinka zato što su njegovi dragovoljni zarobljenici; ali njegovo se neprijateljstvo budi kada vijest milosti dopre do njegovih okovanih robova, kada se pokušaju osloboditi njegove vlasti da bi slijedili pravog Pastira. … Sukob između duše i Sotone počinje kada zarobljenik počne zatezati svoje lance i čeznuti za slobodom. …
Oni koji iskreno žele da ih Bog pouči, koji žele ići Njegovim putem, imaju Njegovo sigurno obećanje da će im, ako osjete da im nedostaje mudrosti i obrate se Njemu za pomoć, uputiti obilnu pomoć i da ih neće koriti. Apostol kaže: „Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja!“ … Vjeruj, vjeruj da će Bog učiniti upravo ono što je obećao! Neka se tvoje molitve uzdižu k Nebu, bdij, radi i čekaj! Bori se u dobroj borbi vjere. (The Youth’s Instructor, 10. svibnja 1894.)
Dokle god nas nosi bujica ovoga svijeta, nisu nam potrebni ni jedra ni vesla. Tek kad se pramcem okrenemo protiv struje, počinje naš rad. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 114)
Preporučujemo:
