„Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji.“ (Izlazak 9,16)
Kršćanski je život više nego što se misli. On se ne sastoji samo od nježnosti, strpljivosti, krotkosti i dobrote. To su bitne osobine; ali ono što je također potrebno jest hrabrost, snaga, energija i ustrajnost. Uska je staza na koju Krist ukazuje, to je staza samoodricanja. Stupiti na ovu stazu i napredovati kroz poteškoće i razočaranje znači da treba biti nešto više od slabića.
Traže se ljudi koje odlikuje čvrstoća, koji neće čekati da se prethodno poravna put pred njihovim nogama i ukloni svaka prepreka, ljudi koji će svježinom svoje revnosti podignuti klonule ruke obeshrabrenih djelatnika, ljudi čija srca gore plamenom kršćanske ljubavi i čije su ruke jake i pouzdane za rad u službi za Učitelja.
Neki od onih koji se uključuju u misionarsko djelo slabi su, njima nedostaje snaga živaca, obeshrabreni su, lako se razočaraju. Njima nedostaje nešto što će ih poticati naprijed. Nedostaju im pozitivne osobine karaktera koje daju silu da se nešto učini – duh i energija koji raspaljuju duhovno oduševljenje. Oni koji žele postići uspjeh moraju biti hrabri i ispunjeni nadom. Oni ne trebaju razvijati samo pasivne osobine, kao što je strpljivost, već i one aktivne. Kad se od njih očekuje da daju blag odgovor koji utišava jarost, oni moraju imati i hrabrost jednog junaka kojom će se suprotstaviti zlu. Uz ljubav koja sve trpi, njima treba sila karaktera koja će od njihova utjecaja stvoriti silu na dobro.
Neki nemaju čvrstoću karaktera. … Oni moraju svladati tu svoju slabost, neodlučnost i nedjelotvornost u radu. … Ljudi koji imaju moć jesu ljudi koji su nailazili na otpor, čije su namjere bile osujećivane, kojima se stajalo na put. Prepreke na koje nailaze pokazuju im se kao blagoslov na dobro, jer potiču njihove snage na aktivnost. Oni stječu povjerenje u sebe. Sukobi i problemi traže da se izrazi i praktično pokaže povjerenje u Boga, kao i čvrstoća koja razvija snagu. (Služba liječenja, str. 318-320)
Preporučujemo:
