„Pa nadoda: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo! ‘“ (Luka 23,42)
Do samog svršetka svojega rada Krist je opraštao grijehe. Duboko usred noći, dok je Zvijezda Betlehemska polako gubila svijest, gle, usred moralne tame zasjala je jasnom svjetlošću vjera umirućeg grešnika koji se oslonio na umirućeg Spasitelja.
Ovakvu vjeru prikazuju radnici koji su došli u jedanaesti sat i primili istu nagradu kao i oni koji su radili mnogo sati. Razbojnik je zaiskao u vjeri, u pokajanju, u skrušenosti. Tražio je iskreno, kao da potpuno razumije da ga Isus može spasiti ako želi. Nada u njegovom glasu bila je pomiješana sa strahom jer je shvatio da će biti izgubljen za cijelu vječnost ako ga Isus ne bude htio spasiti. Priljubio se svojom bespomoćnom, umirućom dušom i tijelom uz Isusa Krista. (Manuscript 52, 1897.)
Čuo je kako je Pilat objavio: „Na njemu ne nalazim nikakve krivnje!“ (Ivan 19,4) Primijetio je Njegovo božansko držanje i Njegovo milostivo praštanje svojim mučiteljima. … Čuo je kako mnogi između prolaznika brane Isusa. Čuo ih je kako ponavljaju Njegove riječi i govore o Njegovim djelima. U njemu se ponovno pojavilo osvjedočenje da je ovo Krist. … Kad je osuđen za svoj zločin, ovaj prijestupnik pao je u očaj i beznađe; ali sad su se probudile neobične, plemenite misli. Sjećao se svega što je čuo o Isusu. … Slušao je riječi onih koji su vjerovali u Isusa i koji su Ga plačući slijedili. … Duh Sveti rasvijetlio je njegov razum i malo-pomalo dokazi su se spojili. U ranjenom, ismijavanom i raspetom Isusu vidio je Božje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. U njegovu je glasu bila pomiješana nada s boli, kad se ova bespomoćna, umiruća duša predala Spasitelju koji je umirao. … Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvučan, a riječi pune ljubavi, sažaljenja i sile: „Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.“ (Luka 23,43) … Razbojnik koji se kajao doživio je savršeni mir i sigurnost da ga je Bog prihvatio. (Isusov život, str. 621,622
Preporučujemo:
