„Zato uživam u slabostima, u uvredama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.“ (2. Korinćanima 12,10)
Božji glasnici progonjeni su tijekom svih stoljeća. Zahvaljujući njihovim nevoljama, spoznaja o Bogu širila se na sve strane. Svaki Kristov učenik mora stupiti u te redove i nastavljati isto djelo znajući da neprijatelji djela ne mogu učiniti ništa protiv istine, već samo u prilog istini. Bog želi da istina postane svima poznata i da bude predmet ispitivanja i pretresanja, čak i ako je ljude na to naveo prijezir. Ljudski umovi moraju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta, svaki napor da se ograniči sloboda savjesti, prigode su kojima se Bog koristi da bi probudio umove koji bi se u protivnom možda uspavali.
Koliko puta se to potvrdilo u životu Božjih vjesnika! Kad su na poticaj Velikoga vijeća kamenovali plemenitog i rječitog Stjepana, djelo Evanđelja nije propalo. Nebeska svjetlost koja je obasjavala slavom njegovo lice i božanska samilost kojom je odisala njegova molitva pred smrt, bile su kao oštra strijela osvjedočenja revnosnom članu Velikoga vijeća koji je tu stajao. I Šaul, farizej progonitelj, postao je izabrano oruđe da donese Kristovo ime „i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove“. (Djela 9,15) Mnogo godina poslije Pavao će kao starac pisati iz tamnice u Rimu: „Jedni, istina, propovijedaju iz zavisti i natjecanja … propovijedaju Krista … neiskreno, s namjerom da povećaju bol mojih okova. … Pa što biva? Ništa osim što se na svaki način, bilo pod izlikom bilo iskreno, Krist propovijeda.“ (Filipljanima 1,15. 16.18) Pavlovim zatočeništvom Evanđelje se proširilo na sve strane, pa su duše bile pridobivene za Krista i u samoj kraljevskoj palači. Zahvaljujući Sotoninim naporima da ga uništi, sjeme Riječi živoga Boga „… ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena; riječju živoga i vječnoga Boga“ (1. Petrova 1,23), bilo je posijano u srca ljudi. Poniženjem i progonstvom Božje djece Kristovo ime bilo je uzdignuto, a duše spašene. (Misli s Gore blaženstava, str. 34,35)