„Ja sam čovjek. … Bijah revnitelj Božji, kao što ste svi vi danas.“ (Djela 22,3 – Varaždinska Biblija) Kao Crkva mi ne osjećamo nedostatak talenata. Među nama ima muškaraca i žena čiju bi suradnju Bog prihvatio kada bi Mu je ponudili, ali ima vrlo malo onih koji su nadahnuti duhom požrtvovnosti. Neki bi rado priložili dio svojih sredstava smatrajući da nakon toga više nitko nema pravo tražiti od njih još nešto. Oni ne prinose nikakvu posebnu žrtvu kad to čine. Novac je dobar onoliko koliko se njime može postići, ali ako nije praćen ulaganjem osobnih napora, njime će se postići vrlo malo na području obraćanja duša na istinu. Bog vas ne poziva samo na prilaganje novca … već traži da priložite sebe. Iako dajete svoja sredstva, sebično Bogu uskraćujete sebe. Jedan ozbiljan radnik u vinogradu vrijedi više od milijuna u novcu ako nema čovjeka koji će obaviti posao. Ovo davanje sebe bit će žrtva ako pravilno ocijenimo posao i shvatimo njegove zahtjeve. …
Mnogi nisu dovoljno svjesni svoje dužnosti da obave djelo koje su mogli obaviti da su htjeli, a nisu htjeli zato što u njima nije bilo duha požrtvovnosti. Bog takve smatra odgovornima za duše njihovih bližnjih. Oni su mogli obaviti veliko djelo u zajedništvu s Kristom pa će zato morati položiti račun za dobro koje su mogli učiniti dušama, a nisu. …
Ubrzo će doći noć kada nitko više neće moći raditi. Sotona je ozbiljan, revnostan i ustrajan u radu. Ako prvi put ne uspije izvršiti svoje namjere, pokušat će ponovno. Isprobat će nove planove i s velikom upornošću navoditi na različite kuš- nje ne bi li prevario duše. On se nikada toliko ne obeshrabri da bi potpuno digao ruke od neke duše. Kad bi gorljivost i ustrajnost Kristovih sljedbenika u spašavanju duša bile jednake Sotoninim naporima da ih prevari i tako izazove njihovu vječnu propast, gledali bismo stotine koje prihvaćaju istinu tamo gdje sada vidimo samo jednu dušu. (General Conference Bulletin, 4. tromjesečje 1899.)