„Tvoje molitve i dobročinstva … uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica.“ (Djela 10,4)
Prava kršćanska darežljivost izvire iz načela zahvalne ljubavi. Nema ljubavi prema Kristu bez odgovarajuće ljubavi prema onima radi čijeg je otkupljenja On došao na ovaj svijet. Ljubav prema Kristu treba biti vladajuće načelo našeg bića, ono treba upravljati svim njegovim osjećajima i usmjeravati sve njegove snage. Otkupiteljska ljubav treba probuditi sve one nježne osjećaje i požrtvovnu odanost koja se može naći u ljudskom srcu. Tada neće biti potrebni nikakvi dramatični pozivi koji bi probili njegovu sebičnost, probudili njegovu uspavanu naklonost i tako ga naveli da priloži dragovoljni dar za potrebe dragocjenog djela istine. …
Pravilno se usmjerena darežljivost oslanja na moralnu i umnu snagu čovjeka pobuđujući ga na najkorisniju djelatnost koja donosi blagoslov siromašnima i unapređuje Božje djelo. Kada bi oni koji imaju sredstva shvatili da su odgovorni Bogu za svaki novčić koji potroše, njihove takozvane potrebe bile bi mnogo manje. Kada bi se savjest probudila i posvjedočila o nepotrebnim izdacima za zadovoljavanje prohtjeva, za služenje oholosti, taštini i uživanjima, izvijestila bi o rasipanju Gospodnjeg novca koji je trebao biti posvećen Njegovom djelu. …
Duljina života i sreća ne sastoji se od veličine naših zemaljskih posjeda. …
One crkve koje su najsustavnije i najdarežljivije u podupiranju Božjeg djela, ujedno su duhovno najuspješnije. Prava darežljivost Kristovog sljedbenika izjednačuje njegove probitke s probicima njegovog Učitelja. … Svjetovnost i pohlepnost izjedaju životnu snagu Božjeg naroda. Njegovi pripadnici moraju shvatiti da Božja milost umnožava zahtjeve za njihovim sredstvima. Božji Anđeo stavlja djela dobročinstva odmah uz molitvu. On je rekao Korneliju: „Tvoje molitve i dobročinstva … uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica.“ (Review and Herald, 15. prosinca 1874.)
Preporučujemo:
