„Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Krene š li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.“ (Postanak 13,9)
Abrahamovo kućanstvo obuhvaćalo je više od tisuću duša. Oni koji su bili privučeni njegovim poukama o služenju pravom Bogu, našli su dom u njegovom taboru; i tu, kao u školi, primali su pouke koje su ih osposobljavale da budu predstavnici prave vjere. Abrahamova ljubav prema djeci i svojem kućanstvu navela ga je da bdije nad njihovom vjerom, da im ulijeva znanje božanskih propisa kao najdragocjeniju baštinu koju im je mogao ostaviti, a preko njih i cijelom svijetu. Svi su bili poučeni da se nalaze u vlasti nebeskog Boga. Nije smjelo biti tlačenja od strane roditelja, niti neposlušnosti od strane djece. Božji je zakon svakom odredio njegove dužnosti i samo se u poslušnosti mogla naći sreća i blagostanje.
Njegov osobni primjer, tihi utjecaj njegovog svakidašnjeg života, bio im je stalni uzor. Nepokolebljivo poštenje, velikodušnost i nesebična ljubaznost kojima je zadobivao naklonost kraljeva, bili su njegova osobina i u domu. Postojao je neki miris koji se širio iz njegovog života, neka plemenitost i ljupkost karaktera koji su otkrivali da je Abraham povezan s Nebom. On nije zanemarivao potrebe najskromnijeg sluge. U njegovom kućanstvu nije postojao jedan zakon za gospodara, a drugi za sluge; kraljevski način za bogate, a neki drugačiji za siromašne. Prema svima se postupalo pravedno i s razumijevanjem. (Manuscript 22, 1904. )
On je bio čovjek vjere koji se uvijek držao načela strogog poštenja. U svim svojim poslovima bio je ljubazan i častan. Njegov život bio je pod upravom kršćanske ljubaznosti, a službu Gospodinu stavljao je iznad svake druge. Nije se ni za dlaku udaljavao od čistih kršćanskih načela. (Letter 203, 1903.)
Svatko ima mogućnost pokazati istinsku kršćansku uslužnost. (Manuscript 19, 1892.)
Preporučujemo:
