„Pokaži mi, molim te, slavu svoju.“ (Izlazak 33,18 – Varaždinska Biblija)
Mi se imamo prednost uspinjati sve više i više u želji da dobijemo jasnija otkrivenja Božjeg karaktera. Kad se Mojsije molio: „Pokaži mi svoju slavu“, Gospodin ga nije ukorio, već je uslišao njegovu molitvu. …
Grijeh pomračuje naš um i slabi našu moć razumijevanja. A onda, kad se grijeh očisti i izagna iz našega srca, svjetlost spoznaje Gospodnje slave u liku Isusa Krista, koja obasjava Njegovu Riječ i ogleda se u prirodi, otkrivat će Ga sve snažnije kao Onoga koji je „milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom“ (Izlazak 34,6).
Njegovom svjetlošću gledamo svjetlost, sve dok um, srce i duša ne budu preporođeni u obličje Njegove svetosti.
Onima koji se ovako oslone na božanska obećanja objavljena u Njegovoj Riječi, otvaraju se divne mogućnosti. Pred njima se otvaraju beskrajne riznice istine, beskrajni izvori sile. Tada su oni na pragu slavnih otkrivenja. Pred njihovim će se očima pokazati prednosti i dužnosti za koje nisu ni slutili da postoje u Svetom pismu. Svi oni koji hode stazom skrušene poslušnosti i vrše Njegovu volju, pronicat će sve više u tajne Božjih otkrivenja. …
A ona dragocjena vjera, nadahnuta Božjim Duhom, ulijeva snagu i plemenitost karaktera. Kad se u cijelosti oslonimo na Njegovu dobrotu, Njegovu milost i ljubav, moći ćemo sve jasnije i jasnije stjecati razumijevanje istine; težnja za čistoćom srca i za nepomućenošću misli bit će viša i svetija. Duša koja prebiva u prečistom ozračju svetih misli preobražava se u razgovoru s Bogom proučavanjem Njegove Riječi. Istina je tako velika, tako dalekosežna, tako duboka, tako široka da naša osobnost iščezava i nestaje iz vida. Naše srce postaje mekše i dobiva vrline poniznosti, blagosti i ljubavi. (Služba liječenja, str. 295,296)
Preporučujemo:
