„Stoga nisi više rob, nego sin. A ako si sin, i baštinik si po Bogu.“ (Galaćanima 4,7)
Galaćani su bili obožavatelji idola, ali kad su im apostoli propovijedali, radovali su se vijesti koja im je obećavala oslobođenje od robovanja grijehu. Pavao i njegovi suradnici navije- štali su opravdanje vjerom u Kristovu žrtvu pomirenja. Prikazali su Krista kao onoga koji je, vidjevši bespomoćno stanje ljudskog roda, došao izbaviti muškarce i žene tako što je živio u poslušnosti Božjem zakonu i platio kaznu za neposlušnost. I u svjetlu križa, mnogi koji nikad prije nisu poznavali pravog Boga, počeli su shvaćati veličinu Očeve ljubavi. Tako su Galaćane poučili temeljne istine o „Bogu Ocu“ i Gospodinu Isusu Kristu „koji je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjeg pokvarenog svijeta u skladu s voljom Boga, Oca našega“. „Prihvaćanjem vjere“ primili su Duha Božjeg i postali „po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu“. (Galaćanima 1,3.4; 3,2.26)
Pavlov život među Galaćanima bio je takav da je poslije mogao reći: „Postanite, braćo, molim vas, kao ja.“ (Galaćanima 2,12 – DF) Njegove su usne bile dotaknute žarom sa žrtvenika i on se mogao izdići iznad tjelesnih slabosti i prikazati Isusa kao jedinu nadu grješnika. Oni koji su ga čuli, znali su da je bio s Isusom. Obdaren silom odozgo, bio je sposoban usporediti duhovno s duhovnim i rušiti Sotonine utvrde. Njegov prikaz Božje ljubavi, kako se očitovala u žrtvi Njegova jedinorođenog Sina, lomio je srca slušatelja i mnogi su pitali: Što moram učiniti da se spasim? … Križ nas dovodi bliže Bogu, miri nas s Njim. Nepokolebljivom sućuti očinske ljubavi Jahve gleda na stradanje koje je podnio Njegov Sin da spasi ljudski rod od vječne smrti, i onda nas prihvaća u Ljubljenome. (Djela apostolska, str. 131,132)
Preporučujemo:
