„Kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega?“ (2. Petrova 3,11.12)
Mnogi koji tvrde da očekuju skori Kristov dolazak uklopili su se u ovaj svijet i iskrenije nastoje steći odobravanje onih oko sebe nego Božje odobravanje. …
Mnogi od ovih kršćana po imenu odijevaju se, govore i postupaju kao svijet i jedino po čemu bi se mogli prepoznati jest ime koje nose. Iako govore da očekuju Krista, u svojim se razgovorima ne bave nebeskim temama, već onim što je na svijetu.
„Kako treba da vi sveto i pobožno živite iščekujući i želeći dolazak dana Božjega“? (2. Petrova 3,11.12 – Šarić)
Put koji vodi u Nebo neravan je. Trnje i korov zaustavljaju putnike, ali mi možemo radosno putovati tom neravnom stazom jer znamo da je Isus, Kralj slave, propješačio njome prije nas. Mi se možemo radovati što idemo Njegovim stopama, što možemo sudjelovati u Njegovim patnjama da bismo na kraju sudjelovali i u Njegovoj slavi.
Što ako se oko mene počnu gomilati kritike čak i od onih koji tvrde da očekuju Gospodina? … Hoću li se tužiti iako je i Isus podnosio prijezir i ruganje svojega vlastitog naroda? … Ne, neću se tužiti; radije ću se radovati i biti neizmjerno sretna što sam se našla dostojna da patim radi Krista, kako bih mogla očekivati nagradu na Nebu. Samo mi dajte baštinu slave i to će mi biti dovoljno. …
Budimo slični Kristu u svakom smislu te riječi i neka naše odijevanje, razgovori i djela svjedoče da u nama živi Krist, nada slave, i da očekujemo blaženu nadu i slavno javljanje Isusa. … Moja ljubav, moji interesi, moje blago, sve moje nalazi se u tom blistavom svijetu koji će doći. Želim vidjeti Kralja u Njegovoj ljepoti. (Review and Herald, 10. lipnja 1852.)