“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog.” (Ivan 1,1)
Ovo je pravi početak izvještaja o Isusu. Dok Matej i Luka počinju svoja evanđelja Isusovim čudesnim rođenjem, a Marko Njegovim započinjanjem službe, Ivan vraća svoje čitatelje na početak svih početaka.
Kakav je to bio početak? Prva misao nas upućuje na Postanak 1,1: “U početku stvori Bog nebo i zemlju.” Međutim, tu ne započinje Ivan 1,1. Jer prema trećem retku Isus je već postojao prije stvaranja zabilježenog u Postanku, s obzirom na to da je bio aktivni sudionik u njemu (usporedi Kološanima 1,16; Hebrejima 1,2).
Zato Ivan potezom svojeg pera usmjerava naše misli ne na izvještaj o stvaranju zabilježenom u 1. poglavlju Postanka, već na beskrajnu vječnost prije stvaranja i položaj Krista Riječi unutar bezgranične beskonačnosti vremena. Ellen G. White zapaža dubine te vječnosti kada kaže da je Krist “jedno s Bogom, neograničen i svemoćan. … On je vječni, samopostojeći Sin.” (Evangelism, str. 615) Kada Ivan spominje “početak”, on misli na pravi početak prije nego što je išta bilo stvoreno.
Apostol nastavlja i iznosi još dvije izjave o Riječi. Prva je da je Ona bila “u Boga”. Tijek četvrtog evanđelja pomaže nam da shvatimo što znači to zajedništvo. Tamo stoji da je Isus u Očevom naručju (Ivan 1,18), da Otac sve predaje u Njegove ruke (Ivan 3,35), da su On i Otac jedno (Ivan 10,30) i tako dalje. Prema tome, Ivanova druga izjava o Riječi, kada se spoji s prvom, predstavlja Krista kao Riječ koja svu vječnost uživa u dubokoj i bliskoj zajednici s Ocem. Posljednja izjava o Riječi izjednačava Isusa s Bogom. Ovdje je važno zapaziti da Ivan ne govori da je Isus Otac. Naposljetku, njegovo evanđelje prikazuje njih dvojicu kao različite Osobe sposobne da razgovaraju međusobno i jedna o drugoj. Dakle, i Otac i Sin u Pismu su poistovjećeni s “Bogom” (usporedi Hebrejima 1,8). Možemo reći da dijele isto prezime (Bog), ali da imaju različite uloge.
Oče, dok se klanjamo pred Tobom u molitvi, na naše misli duboko djeluje činjenica da je Djetešce rođeno kao Isus iz Nazareta nitko drugi do vječni Bog. Hvala Ti za Dar nad darovima. Dok nastavljamo proučavanje, pomozi nam da shvatimo značenje tog dara za naš svijet i život.