“Isus im odgovori: ‘Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.’ Tada digoše kamenje da ga bace na njega.” (Ivan 8,58.59)
Kakve neobične riječi, pomislio sam u sebi kada sam prvi put čitao Evanđelje po Ivanu. Zašto su židovski vođe željeli kamenovati Isusa na smrt zato što je tvrdio da je “Ja Jesam”? I kakvo je značenje te tvrdnje?
Ta pitanja vraćaju nas u Izlazak 3,13, kada je Mojsije želio saznati Božje ime ako njegovi sunarodnjaci Hebreji u Egiptu zatraže od njega da otkrije tko je Božanstvo za koje je tvrdio da ga je poslalo k njima. “‘Ja sam koji jesam’, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: ‘Ovako kaži Izraelcima: Ja jesam posla me k vama.’ Dalje je Bog Mojsiju rekao: ‘Kaži Izraelcima ovako: Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka.’” (redci 14.15)
Imajući ove retke na umu, lako je uvidjeti zašto su Židovi željeli ubiti Isusa kada se poistovjetio s “Ja Jesam”. Poistovjetio se s Bogom Saveza sklopljenog s izraelskim narodom. Proglasio je sebe Jahvom, vječnim “Ja Jesam”, Bogom Starog zavjeta. Riječ “Jahve” znači “biti” i odražava stalno Božje bivstvovanje ili postojanje ne samo u vječnosti u prošlosti i budućnosti već i u sadašnjosti, prikazujući Boga koji vodi svoj narod i ispunjava njihove potrebe tijekom hebrejske povijesti. Dakle, “Ja Jesam” objavio se Mojsiju na Sinaju govoreći: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” (Izlazak 20,2) Taj čin božanske milosti nalazi odaziv u redcima 3-17 — u Deset zapovijedi. Tako je čak i u Starom zavjetu držanje Zakona odaziv na Božju otkupljujuću milost po Kristu. Vrlo je važno shvatiti da Djetešce iz Betlehema nije bilo samo još jedno dijete više. Ono je bilo i jest “Ja Jesam”, Bog koji je dao Zakon, Bog koji je vodio svoj narod u prošlim vjekovima zemaljske povijesti.
Ali i više od toga, vječni “Ja Jesam” i danas vodi svoj narod i vodit će ga kroz neprekidne buduće vjekove u vječnosti. Služimo veličanstvenom Gospodinu koji ima ne samo silu da stvara, već i sposobnost da spasi svakoga od nas (Hebrejima 7,25).