“A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.” (Ivan 17,5)
Dok je boravio na Zemlji, Isus je bio svjestan činjenice o svojem vječnom božanstvu. Nitko bolje od Njega nije znao čega se morao odreći kada je postao čovjek. U ovom retku nalazimo Ga kako se moli Bogu Ocu da Mu vrati Njegovu prijašnju slavu. Pavao poslije opisuje ispunjenje ove molitve zapažajući da Ga nakon života i smrti na križu Bog “uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.” (Filipljanima 2,9-11)
Međutim, u Evanđelju po Ivanu 17 Isus se i dalje suočava s križem, i dalje se kao ljudsko biće suočava s konačnim mučnim činom. On prepoznaje svoju slabost i nesposobnost kao jedan od nas. U isto vrijeme, On je potpuno svjestan svoje božanske naravi i prijašnje slave u nebeskim dvorovima. Takva duševna napetost nadilazi iskustvo nas ostalih smrtnika. Mi znamo da je pred nama kratak život koji je započeo rođenjem i koji će se završiti propadanjem našeg uma i tijela. Međutim, samo zavedeni njeguju misli o vlastitom božanstvu. Isus koji je prebivao na Zemlji, suočio se s teškoćama i razmišljao o stvarnostima koje potpuno nadilaze naše razumijevanje.
Ipak, upravo te misli otkrivaju Njegovo zemaljsko razumijevanje Njegove uloge u božanskom Trojstvu. Stvarnost Njegovog položaja u Trojstvu bila Mu je otkrivena prigodom krštenja kada “se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’” (Matej 3,16.17) Isus je u svojem životu bio svjestan činjenice da je “Sin” kao “punina Božanstva” u ljudskom tijelu (Ellen G. White, Evangelism, str. 614). Bez sumnje je znao da “postoje tri žive Osobe božanskog Trojstva — Otac, Sin i Duh Sveti” (Isto, str. 615). I Isus je izrazio takvo razumijevanje Trojstva u Evanđelju po Mateju, gdje se govori o Njegovoj posljednjoj zapovijedi upućenoj učenicima: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Matej 28,18.19)
To je Isus kojemu služimo! Možemo Ga razumjeti — ali i ne možemo. Postao je jedan od nas, a ipak bio i Bog (i On je to znao). To je tajna pobožnosti.
Preporučujemo:
