“Kad su oni [magi] otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: ‘Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.’” (Matej 2,13)
Od ovog trenutka u izvještaju o Isusu prevladava sjenka križa. Isus je došao na ovaj svijet s ucijenjenom glavom. Njegova obitelj na vrijeme bježi iz Betlehema kako bi izbjegla Herodove krvnike. Čovjek koji je lako pobio članove svoje obitelji kad se osjetio ugroženim i koji je na samrtničkoj postelji izdao naredbu da se ugledni građani Jeruzalema pogube da bi se na njegovoj sahrani čulo ridanje, nije se predomišljao kad je dao pobiti nekoliko desetaka djece samo da jedno od njih ne bi postalo budućim kraljem. Neki ljudi imaju lijepo rano djetinjstvo. Ali Isus ga nije imao. Bio je rođen u dijelu svijeta u kojem su vladale teške prilike, u vrijeme nedaća, straha i nasilja. N. T. Wright naglašava: “Prije nego što je Knez mironosni naučio hodati i govoriti, bio je bjegunac bez doma s ucijenjenom glavom.”
Tako je Bog odlučio osloboditi svoj narod i donijeti konačnu pravdu na svijet. “Nema svrhe”, nastavlja Wright, “doći u udobnost kada je svijet u bijedi; nema svrhe imati lagodan život kada svijet podnosi nasilje i nepravdu! Ako se zove Emanuel, Bog je s nama, mora biti s nama tamo gdje vlada bol.”
Bijeg u Egipat u vrijeme nevolje imao je dugu tradiciju među Izraelcima, kao što prikazuju izvještaji o Abrahamu i Josipu. Egipat je bio najsigurnije mjesto na koje se moglo otići. Zato su se do Isusovog vremena u Egiptu umnožile kolonije Židova. Samo je Aleksandrija imala preko milijun Židova. Prema tome, kada je obitelj stigla u Egipat, nije se našla sasvim među tuđincima. Nakon Herodove smrti, Josip se s obitelji vratio u Judeju, ali u Nazaret, jer ga je anđeo ispunio strahom od Herodovog sina (Matej 2,19-23). Prljavi mali Nazaret. Kakvog li mjesta za Kralja nad kraljevima! Nije bio ugledno mjesto kao Jeruzalem ili čak mesijansko mjesto kao Betlehem. Natanael je jednom naglas zapitao može li što dobro izići iz Nazareta (Ivan 1,46).
Često se možemo naći u napasti da se žalimo na karte koje nam je život dodijelio. Katkad sažalijevamo sebe zbog nepravdi u životu. U takvim trenucima usmjerite pogled na Isusa, koji je postao poput vas da biste jednoga dana mogli baštiniti nebesko kraljevstvo.
Preporučujemo:
