“Dijete je raslo i jačalo, napunjajući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” (Luka 2,40)
Dvanaest godina poslije. Trideset deveti redak govori o malom Isusu koji se iz Egipta (nakon kratkog boravka) vraća u Nazaret sa svojim roditeljima. A u 41. retku On putuje u Jeruzalem u dvanaestoj godini života na obred Njegove vjerske punoljetnosti bar micva. Današnji redak (Luka 2,40) donosi nam cijeli izvještaj o godinama između tih dvaju događaja.
U redcima 41-51 opisuje se Njegov put u Jeruzalem, a opis završava zapažanjem da se vratio sa svojim roditeljima u Nazaret “i bijaše im poslušan” (redak 51). Redak 52. dodaje: “A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.” Nakon tih nekoliko redaka izvještaj o Njegovom životu premotava se unaprijed još osamnaest godina do dolaska Ivana Krstitelja i početka Isusove službe kada je imao otprilike trideset godina. Dakle, nakon događaja koji se odnose na Njegovo rođenje i osvrta na Njegovo putovanje u Hram u dvanaestoj godini života, imamo samo tri retka o prvih trideset godina života najvažnije osobe u zemaljskoj povijesti. Imamo samo tišinu — gotovo potpunu tišinu.
Što bih dao da mogu popuniti sliku! Samo pomislite da pronađem pet stranica teksta ili jednu “fotografiju” o tim godinama koje nedostaju. Odmah bih se obogatio. Međutim, Bog nam u svojoj mudrosti samo kaže da je Isus imao uobičajeno odrastanje. Ništa drugo ne nalazimo.
Ali nisu svi bili sretni zbog toga. Kao posljedica, od drugog stoljeća nailazimo na nekoliko evanđelja koja govore o Isusovom rođenju i djetinjstvu popunjavajući na taj način prazninu. Evanđelje po Tomi koje govori o djetinjstvu, na primjer, bilježi događaj kada petogodišnji Isus oblikuje vrapce od gline. Susjedi su smatrali da bi to bilo u redu da nije bila subota. Zato su se pojedini Židovi žalili Josipu. Josip je ukorio Isusa, koji je “pljesnuo rukama i povikao vrapcima: ‘Idite!’ I vrapci su poletjeli cvrkućući.” Židovi su, kao što možemo očekivati, “bili zadivljeni”. Druge priče prikazuju mladog Isusa kako liječi ranjene, podiže mrtve, proklinje neprijatelje koji zatim umiru itd. Ti osvrti na Isusove godine odrastanja bili su iznimno popularni u nekoliko sljedećih stoljeća i to u tolikoj mjeri da se događaj o glinenom vrapcu u sedmom stoljeću našao u Kuranu.
Kakvu suprotnost nalazimo u nadahnutim evanđeljima, gdje se Isus prikazuje kao Onaj s kojim se mi i naša djeca možemo poistovjetiti. Bio je poslušan roditeljima i dok je živio u Nazaretu i radio s Josipom u njegovoj stolarskoj radionici, razvijao se duševno, tjelesno, duhovno, društveno i u skladu sa svojim pozivom. On je uistinu bio jedan od nas.
Preporučujemo:
