“A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome.” (Luka 2,19)
“‘Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?’ A oni ne razumješe riječi koju im je rekao. Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Njegova majka sve je te događaje brižno čuvala u srcu.” (Luka 2,49-51)
Duboko razmišljanje! To je ono što majke najbolje rade. Zapravo, možda to ne rade najbolje, ali rade sve vrijeme. One se razlikuju od muškaraca. Prosječni otac može se s vremena na vrijeme zabrinuti za svoje dijete, pogotovo kada proživljava teško razdoblje ili je pošlo pogrešnim putom. Međutim, majčina zabrinutost je stalna i zbunjuje većinu muškaraca.
Majke razmišljaju i sve događaje čuvaju u svojem srcu. Tako je činila i moja majka. Čuvala je knjižicu za svako od svoje četvero djece. U nju je stavila moj prvi odsječeni pramen kose, bilježila je datume kada sam počeo puzati a zatim i hodati, bilježila je moje napredovanje u visini i težini i doslovno zapisivala moje prve riječi i nezaboravne izjave.
Marija je bila takva. Ona je čuvala bilježnicu u svojem srcu. Kakva li je to bilježnica morala biti! Što se pozitivne strane tiče, anđeo joj je objavio da će roditi kao djevica i da će njezino Dijete biti Božji Sin i Mesija. Zatim, tu su bili pastiri koji su nadahnuti anđelom slavili Boga zbog Njegovog rođenja i poslanja. I, naravno, ona nije mogla zaboraviti mudrace s Istoka koji su slijedili zvijezdu koja nije bila zvijezda i koji su došli i poklonili se novorođenčetu kao izraelskom kralju. Takvi događaji naveli bi svaku majku da duboko razmišlja o tome i to sačuva u svojem srcu.
Međutim, postojala je i loša strana, mračan aspekt Njegovih ranih godina zbog kojih bi srce svake majke zadrhtalo. Ne samo da je Njegovo rođenje dovelo do ubojstva novorođenčadi u Betlehemu od strane Heroda, koje su jedva izbjegli bijegom u Egipat, već su također primili i proturječnu poruku Šimuna, koji je prepoznao Isusa kao Spasitelja, dok je istodobno zapazio da će biti poput mača koji će probosti Marijinu dušu.
I sada se ovaj Dječak odricao Josipa i govorio majci da je Njegov otac Bog. A ipak je bio njihovo Dijete. Živio je u njihovom domu i jeo hranu koju su pripremali kao i svi drugi mladi. Ne čudi što je Marija razmišljala o svim tim stvarima i čuvala ih u svojem srcu.
Mi trebamo učiniti isto. Svakog dana moramo usmjeravati svoj pogled na Isusa i razmišljati o značenju Njegovog života i smrti za nas kao pojedince. I danas i svaki sljedeći dan trebamo razmišljati o Njemu i Njegovom značenju. Ukratko rečeno, Bog želi da svi duboko razmišljamo o Njegovim istinama i čuvamo ih u svojem srcu.
Preporučujemo:
