“Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29)
Ljudi su rekli mnogo toga o Isusu, ali ništa nije važnije od kratke rečenice Ivana Krstitelja koju je izgovorio kada je ugledao Isusa kako se približava preko prijevoja: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” Sljedećeg dana opet je rekao: “Evo Jaganjca Božjeg.” (redak 36)
Taj izraz možda ne znači mnogo nama u dvadeset prvom stoljeću. Mnogi od nas nikada nisu čak ni vidjeli pravo janje. I nitko od nas nikada nije prinio žrtvu. Ali za Ivanove slušatelje bio je to izraz bogat značenjem.
Njihov bi se um vratio u jeruzalemski Hram, Šator sastanka u pustinji i Levitski zakonik, gdje se tumači uloga žrtvovanja nevine janjadi, što je pretkazivalo događaje koji će se na kraju odigrati na Golgoti, gdje će Isus umrijeti “jedanput zauvijek” (Hebrejima 10,10.14) kao pravo Janje Božje za spasenje cijelog čovječanstva. Starozavjetni žrtveni sustav bio je u osnovi zamjenski. Grešnici su donosili žrtvene životinje pred Gospodina, polagali ruke na glavu životinje i priznavali svoje grijehe i na taj ih način simbolički prebacivali na životinje koje su umirale umjesto njih.
Čini se da su Izraelci tijekom vremena sve manje razumijevali značenje žrtvenog sustava pošto je mnoštvo ponavljanja otupilo njihove osjećaje prema onome što se događalo. Međutim, Adam i Eva, koji nikada nisu vidjeli smrt, bili su pod snažnim dojmom. Sa svakim pulsiranjem presječene arterije na jaganjčevom vratu dolazila je snažna poruka da je “plaća grijeha smrt”, da je janje umrlo umjesto njih za njihove grijehe.
Ako se mi suvremeni ljudi zgražavamo zbog takvog nauka, pomislite onda koliko smo više zgroženi naukom Novog zavjeta da je Isus, vječni Bog, Jaganjac Božji umro da “uzme grijeh svijeta”. Stvarnost te prolivene krvi stoji kao temelj svih metafora spasenja u Novom zavjetu, uključujući otkupljenje (Efežanima 1,7), opravdanje (Rimljanima 5,9), pomirenje (Kološanima 1,20; Rimljanima 3,25) i očišćenje (Hebrejima 9,23).
Ivanovo naučavanje da je Isus “Janje Božje, koje oduzima grijeh svijeta” (Šarić) temelj je Evanđelja i kršćanstva.
Bez tog Janjeta još uvijek bismo bili izgubljeni u svojim grijesima i podložni smrti koju je Ono uzelo na sebe. Slavite Boga zbog Janjeta!
Preporučujemo:
