“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvraćaše govoreći: ‘Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!’ Ali mu Isus odgovori: ‘Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.’ Tada ga pripusti.” (Matej 3,13-15)
Jedan od najneobičnijih događaja u službi Ivana Krstitelja bio je kad je Isus došao k njemu da Ga krsti. Uostalom, zar on nije već javno proglasio Isusa kao Onoga koji će krstiti boljim krštenjem u odnosu na njegovo (Matej 3,11)? I sada se Isus pojavljuje kao Onaj koji će primiti krštenje, svoje prvo djelo kao odrasle osobe u evanđeoskom izvještaju. Nije ni čudo što je Ivan zaprepašten.
U pitanju je Isusov postupak koji se lako može pogrešno shvatiti. Naposljetku, Ivanovo krštenje bilo je djelo pokajanja praćeno priznanjem. Međutim, čitav izvještaj o otkupljenju temelji se na Isusovoj bezgrešnoj naravi. Je li to što je zatražio da se krsti bilo priznanje da se zaglavio u blatu grijeha kao i svi ostali? S obzirom na činjenice, ne čudi što Ivan prigovara Isusu, tvrdeći da On treba njega krstiti.
Međutim, Isus ne prihvaća ne kao odgovor. On upućuje Ivanu riječi: “Pusti sada”, ukazujući time da će se njihov odnos promijeniti u budućnosti kada Isusova božanska narav bude u većoj mjeri otkrivena. U međuvremenu, On kaže Krstitelju: “Tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.” (redak 15)
Ova izjava djelomično je ukazivala na to da će svojim krštenjem Isus ostaviti primjer na koji se Njegovi sljedbenici trebaju ugledati. Zato Ellen G. White tvrdi da “Isus nije primio krštenje kao priznanje svoje vlastite krivice. On se poistovjetio s grešnicima, učinivši korak koji mi trebamo učiniti i izvršiti posao koji mi moramo izvršiti.” (Isusov život, str. 74; izd. 2014.)
Nikada ne trebamo zaboraviti da se Isus, iako je On osobno bio bezgrešan, poistovjećivao s grešnicima tijekom svojeg života. Ne samo da je završio službu na križu između dva razbojnika, već je započeo svoju javnu službu u rijeci među pokajanim grešnicima. On je uistinu bio “Bog s nama” (Matej 1,23).
Ali to je samo dio izvještaja. Kao što se Isus krstio u Jordanu ušavši u vodu i izišavši “iz vode” (Marko 1,10; usporedi Djela 8,38.39), tako i Njegovi sljedbenici trebaju biti uronjeni u vodeni grob, koji pokazuje da su umrli starom načinu života i da su podignuti na novi put da bi “živjeli novim životom” (Rimljanima 6,1-4).
Kao što je bilo za Isusa, krštenje je i za nas vidljivi znak svjesne odluke da posvetimo svoj život potpuno Bogu i Njegovom kraljevstvu.
Preporučujemo:
