“Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’” (Matej 3,16.17)
Isusovo krštenje bilo je javna objava Mesijinog dolaska i početak Njegove službe. Ne samo da je Ivanu dalo priliku da otvoreno proglasi Isusa Mesijom i Spasiteljem (Ivan 1,29-34), već je i Bogu Ocu pružilo priliku da to javno potvrdi.
Evanđelja prikazuju tri događaja vezana za krštenje. Prvo, otvorila su se nebesa simbolički ukazujući na obnavljanje komunikacije između Neba i Zemlje. Od smrti posljednjih izraelskih proroka (Hagaja, Zaharije i Malahije) prije otprilike 400 godina, Izrael nije primao neposredna viđenja od strane Duha Svetoga. Otvaranje neba nagovijestilo je da je razdoblje proročke tišine završilo.
Drugo, “on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega”. Ovaj događaj ne trebamo tumačiti na način da Isus prije nije imao Duha Svetoga. Uostalom, bio je Marijin Sin začet “po Duhu Svetom” (Matej 1,18). Bilo bi bolje reći da taj događaj označava prekretnicu u planu spasenja jer tek nakon dolaska Duha počinje Mesijina služba. Osim toga, primanje Duha stavlja Isusa u red s nekoliko starozavjetnih junaka, uključujući Gideona (Suci 6,34), Samsona (Suci 15,14) i Šaula (1. Samuelova 10,6). U više navrata u Starom zavjetu pojedinci su započinjali rad za Boga nakon što se Duh spustio na njih. Tako je bilo i u Isusovom slučaju.
Treći događaj nakon krštenja bio je glas s Neba koji je objavio: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!”
Ova nebeska objava u sebi nosi duboku poruku. Riječi s Neba bile su spoj dvaju starozavjetnih redaka — Psalma 2,7 i Izaije 42,1. Svi Židovi smatrali su da se u Psalmu 2 opisuje mesijanski vladar koji je trebao doći. Navodom iz Knjige proroka Izaije (“koga sam odabrao”) započinje tekst o Božjem Sluzi koji treba podnijeti mučenje i protivljenje koje dostiže vrhunac u čuvenom mesijanskom tekstu u Izaiji 53, gdje Slugu “probodoše … za bezakonje nas sviju” (redci 5.6).
Tako je Isus napustio mjesto svojeg krštenja siguran u dvije stvari: 1) da je uistinu Božji Izabranik i 2) da se pred Njim nalazi križ. Bio je Kralj, ali je križ bio Njegovo prijestolje.
Preporučujemo:
