“Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more — bili su, naime, ribari — pa im reče: ‘Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim.” (Matej 4,18-20)
Na početku dana dvojica ribara bacila su svoje mreže. Bio je to naporan posao, ali je pružao zadovoljstvo. Iako se nikada ne bi obogatili, prema ondašnjem standardu živjeli su prilično iznad prosjeka. Naposljetku, imali su lađu i stalan prihod. Uspoređujući njihov društveni položaj s vlasnicima uspješnih malih poduzeća u naše vrijeme, mogli bismo ih smatrati višom srednjom klasom.
I tada je taj Čovjek ušao u njihov život i stvari više nisu bile iste. “Pođite za mnom”, glasile su Njegove riječi. I oni su to učinili ostavivši svoju materijalnu sigurnost da bi slijedili putnika bez doma koji je tvrdio da ih može učiniti “ribarima ljudi”. Sigurno su se pitali što to znači.
Zašto su ostavili sve?
Ljudi se danas suočavaju s istim pitanjem. Zašto su neki moji studenti napustili unosne položaje kao liječnici, odvjetnici ili poslovni ljudi s visokim primanjima da bi se vratili u školu i živjeli od skromne propovjedničke plaće, mnogo niže od one na koju su navikli? Zašto drugi odlučuju poučavati djecu i tako ostaju izvan očiju javnosti i mnogih drugih “dobrih stvari” koje donosi unosna karijera? Pitanja se nastavljaju. Zašto su pojedinci donijeli odluku da služe u stranim misijama? I zašto je nebrojeno milijuna kršćana u svim životnim dobima doživjelo gubitke kako bi ostali iskreni i pošteni u svojim poslovima?
Odgovor nalazimo u Čovjeku po imenu Isus i Njegovoj snažnoj poruci. On i danas poziva pojedince. Za neke je poziv trenutačan, poput bljeska munje u njihovom životu. Drugima se upućuje tjednima, mjesecima, čak i godinama. Ipak, poziv se upućuje dok ljudi ne donesu odluku da pođu bacati razne vrste mreža.
Međutim, poput Petra i Andrije, oni ne znaju kamo će ih to sve odvesti. I to je dobro budući da je Petar na kraju završio na križu, a njegov suradnik Jakov Zebedejev nakon nekoliko godina bio je smaknut od Herodove ruke.
Osim toga, nisu ni ovi prvi učenici shvatili svijetlu stranu budućnosti — kako će promijeniti svijet u svoje vrijeme i da će svaki sljedeći naraštaj biti pod utjecajem njihove odluke da ostave mreže.
Isus i dalje poziva, prijatelju moj. On i danas poziva muškarce i žene da postanu “ribarima ljudi”.
Preporučujemo:
