“Jer, velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnikâ i farizejâ, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Matej 5,20)
Ova Isusova izjava zapanjuje. Ona je sigurno zaprepastila učenike i druge slušatelje. Kako je itko mogao imati veću pravednost od književnika i farizeja?
U ovom trenutku trebamo pustiti Isusa da govori i ne trebamo Ga uspoređivati s Pavlom. On ne govori o tome da je Njegovim sljedbenicima potrebna Njegova pravednost ili pravednost koja se stječe vjerom da bi bili bolji od farizeja. Naprotiv, On jasno kaže da “vaša pravednost” (moja i vaša) mora biti veća od pravednosti književnika i farizeja.
Ali kako je to moguće? Uostalom, književnici su sve svoje vrijeme provodili poučavajući i tumačeći Božji zakon. Oni su u potpunosti bili posvećeni Božjoj riječi. A farizeji nisu bili samo dobri ljudi — bili su najbolji. To izabrano društvo brojilo je oko šest tisuća članova koji su se potpuno posvetili tome da svojim bezgrešnim životom dovedu do Kristovog dolaska.
Tko je imao veću pravednost od farizeja? Pogledajte ih. Prvo, voljeli su i štitili Bibliju kao Božju riječ. Razvili su golemu usmenu predaju da bi sačuvali pravo značenje Pisma.
Drugo, farizeji su bili potpuno posvećeni Božjem zakonu. Ljubili su ga cijelim svojim srcem. Njihova posvećenost njegovom držanju nadahnula ih je da objave tisuće uputa da se ne bi čak ni približili pojavi zla. Dakle, imali su oko 1521 usmeno pravilo o tome kako treba svetkovati subotu. Takvi su zakoni uređivali svaki aspekt njihovog života.
Osim navedenih osobina, farizeji su bili ispunjeni misionarskim i evanđeoskim žarom i bili su dobri “adventisti”. Čekali su Mesijin dolazak s nestrpljenjem. Mnogi od njih vjerovali su da će Mesija (Krist) doći kad se Tora (Zakon) bude savršeno držala jedan dan.
Farizeji su bili poput nas vjernika crkve. Vjerovali su u sve ono što je ispravno i nastojali činiti dobro.
Međutim, tragedija je u tome što nisu živjeli u skladu s Božjim kraljevstvom. Mi se trebamo preispitivati da ne bismo završili kao farizeji u prošlosti. Možda su bili najbolji ljudi u crkvi — ali nekako nisu bili dovoljno dobri.
Isus je zaprepastio svoje slušatelje kada je izjavio da njihova pravednost mora nadmašiti pravednost vjerskih divova njihovog vremena. Kako?
Preporučujemo:
