“Čuli ste, da je bilo rečeno: ‘Ljubi bližnjega svojega i mrzi neprijatelja svojega!’ A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas psuju, radite dobro onima koji vas mrze, i molite se za one koji vas namjerno iskorištavaju i progone! Tada ćete biti djeca Oca svojega nebeskoga, koji pušta da sunce Njegovo izlazi nad dobre i zle i daje da kiša pada nad pravedne i grješnike.” (Matej 5,43-45 — Šarić)
Dakle, želite li biti kao Bog? Ako želite, pozorno pročitajte nekoliko puta ulomak od 43. do 45. retka u 5. poglavlju Evanđelja po Mateju. Koliko naša pravednost mora biti veća od pravednosti književnika i farizeja (vidi Matej 5,20)? U Mateju 5,21 i dalje Isus prikazuje tu “veću” pravednost. A ona je veća do krajnjih granica. Rekao nam je da ne njegujemo zle misli, sladostrasne želje, da ne pristupamo lako razvodu, kao i da naše misli i govor moraju biti čisti.
Zatim, od 38. do 42. retka Isus dodaje da se ne smijemo osvećivati onima koji su nam učinili nešto nažao. Ali sada u redcima 43-45 On ide čak i dalje. Za mene je jedno da ne uzvratim udarac kada me netko udari. Ali je sasvim drugo da ljubim onoga tko mi nanese nepravdu, da se molim za onoga tko se loše ponaša prema meni i tko me progoni.
Isus je u najvećoj mogućoj mjeri podigao letvicu u pogledu toga što znači imati veću pravednost od pravednosti književnika i farizeja. Kako itko može učiniti takvo nešto? To nije prirodno.
Tako je. Ljubiti svoje neprijatelje nije prirodno, ali je kršćanski, i nekoliko sljedećih redaka govore nam zašto je to kršćanski. Ključna riječ je “tada”. Trebamo ljubiti svoje neprijatelje i moliti se za one koji nas psuju kako bismo bili “djeca Oca svojega nebeskoga”. Takav je Bog. On šalje darove sunčanog svjetla i kiše i onima koji Ga vole i onima koji Ga mrze. On je čak dao svojega Sina da umre za svoje neprijatelje (Rimljanima 5,8). Isus se molio za one koji su Ga prikovali na križ.
Budemo li u svojem svakidašnjem životu činili isto, “tada” ćemo biti nalik Ocu.
Ellen G. White nam pomaže da sagledamo ovu sliku kada piše: “Ako primimo Božju ljubav, i mi ćemo postati ljubazni i nježni ne samo prema onima koji nam se sviđaju, nego i prema najlošijima, zalutalima i grešnima. … Ni zemaljski položaj, ni rođenje, ni narodnost, ni vjerske prednosti ne dokazuju da smo pripadnici Božje obitelji. To čini ljubav, ljubav koja obuhvaća cijelo čovječanstvo. … Biti ljubazan prema nezahvalnima i zlima, činiti dobro ne očekujući zauzvrat ništa, to su znakovi pripadnosti vladarskoj obitelji Neba, siguran znak kojim djeca Najvišega otkrivaju svoj visoki položaj.” (Misli s Gore blaženstava, str. 67)
Preporučujemo:
