“Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas oni vide! Inače nećete imati plaće kod svoga Oca nebeskoga.” (Matej 6,1)
U Mateju 6,1-18 Isus premješta središte svojeg izlaganja o načelima kraljevstva s pravednosti kršćanina na vjernikovu pobožnost. Davanjem milostinje (redci 2-4), molitvom (redci 5.6) i postom (redci 16-18) On prikazuje načela koja možemo primijeniti na sva djela vjerske pobožnosti. Zastrašujuće je vjerovati da možemo sići s puta u takvim vjerskim aktivnostima kao što su molitva i davanje Bogu, ali Isus kaže da možemo.
On u biti uči da se nismo u potpunosti oslobodili grijeha kada odbacimo svoj loš način života. Naprotiv, grijeh nas uporno prati i u crkvu.
Isto se događa u svakom primjeru. Prvo se opisuje lažna pobožnost koja se usredotočuje na javno pokazivanje svetosti. U svakoj ilustraciji Isus koristi riječ “licemjeri”. U grčkom jeziku “licemjer” znači glumac na pozornici. Ako ovo značenje primijenimo na vjersko iskustvo u 6. poglavlju Evanđelja po Mateju, licemjer je onaj tko nosi lažno lice. On se pretvara da štuje Boga, dok zapravo proslavlja sebe. Takvi ljudi, kaže Isus, već su primili svoju nagradu. U drugoj polovini svakog primjera upućuje se na odgovarajući način ispunjavanja obveze (na primjer moliti se “u tajnosti”). U svakom primjeru središnja je poruka da poticaj za posvećenjem treba biti utemeljen na čovjekovom odnosu s Ocem, a ne na želji da sebe prikaže kao dobru osobu. Sva tri primjera završavaju izjavom da će Bog nagraditi vjerne.
U Mateju 6,1-18 Isus nas suočava s “vegetarijanskim grijesima”, grijesima koji izgledaju bezazleno jer su vezani za vjersku praksu, grijesima farizeja svakog naraštaja.
Takvi su grijesi varljivi i smrtonosni jer nas zarobljavaju dok smo nesvjesni svojeg stanja — čine da se osjećamo tako pobožni, tako ispravni. Ali upravo se tu krije varka. Navode nas da pomislimo da smo čisti dok smo još ispunjeni trulom jezgrom grijeha — oholom samodovoljnošću i sebičnošću.
Isus, dragi Prijatelj, želi nas spasiti čak i od naših vjerskih grijeha, čak i od naše duhovne oholosti, čak i od našeg zadovoljstva našim molitvenim životom.
I što On predlaže, kako da to učinimo? Na isti način na koji On postupa prema preljubnicama i dilerima droge. On želi da naš oholi duh padne u podnožje križa i bude razapet.
Međutim, osim raspeća naše ohole samopravednosti, Isus nas želi potaknuti na ponovno rođenje i život u Duhu. Radosna je vijest da On to može učiniti ako smo spremni prihvatiti.
Preporučujemo:
