“Tada po drugi put dozvaše bivšeg slijepca te mu rekoše: ‘Priznaj Bogu slavu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik.’ ‘Je li grešnik — odgovori onaj — ja ne znam. Jedno znam: da sam bio slijep i da sad mogu vidjeti!’ ‘Što ti je učinio? — upitaše ga. — Kako ti je otvorio oči?’ ‘Već sam vam rekao — odvrati im — ali niste marili. Zašto želite opet čuti? Zar hoćete i vi postati njegovim učenicima?’” (Ivan 9,24-27)
Zasigurno hrabar odgovor. Iako rođen slijep, ništa nije nedostajalo njegovom umu, hrabrosti i vjeri.
Iskusio je Isusovo čudo u svojem životu i bio spreman stati u obranu onoga u što je vjerovao. Čak i pred moćnim ljudima. Čak i pred mogućnošću da bude izopćen.
Iako nije znao kako je Isus to učinio, znao je da je izliječen. I to je postala prekretnica u njegovom životu. Bez obzira na cijenu, on će slijediti Isusa.
To je zgrozilo vladajuće koji su odgovorili da su Mojsijevi učenici. “Mi znamo”, oštro su uzvratili, “da je Mojsiju Bog govorio, a odakle je ovaj, ne znamo.” (Ivan 9,29)
Oštroumni izliječeni čovjek odgovorio je glasom utvrđenim vjerom, iskustvom i razumijevanjem: “To i jest čudnovato … što vi ne znate odakle je, a meni je ipak otvorio oči!’ ‘Znamo da Bog ne uslišava grešnike, nego da uslišava onoga koji poštuje Boga. Nikada se nije čulo da je tko otvorio oči slijepcu od rođenja!’ ‘Kad on ne bi bio od Boga, ne bi mogao ništa učiniti.’ ‘Ti, koji si sami grijeh od rođenja, ti da nas učiš!’ odvratiše mu. I izbaciše ga.” (redci 30-34)
Ovo iskustvo poučava nas da je vid neposredno povezan sa srcem. Pred jasnim Božjim djelom možemo učiniti jednu od dvije stvari. Možemo zanijekati da smo vidjeli čudo i predati se sumnji. Ili možemo priznati da smo doista svjedočili Božjem djelovanju i poći stazom vjere.
U vezi s tim kako vidimo zanimljivo je što nas to još čvršće vodi u smjeru u kojem smo se kretali kada smo prvo odgovorili na Božje jasno djelovanje. Vjera i sumnja dva su životna puta koji se utvrđuju tijekom vremena.
Preporučujemo:
