“Onog dana iziđe Isus iz kuće i sjede kraj mora. I slegnu se k njemu silan narod, tako te on uđe u lađicu i sjede, dok sav narod stajaše na obali. Tada im je o mnogim stvarima govorio u usporedbama.” (Matej 13,1-3)
U sredini Isusove službe nailazimo na dvije velike promjene. Jedna se odnosi na mjesto, a druga na Njegovu metodu poučavanja.
U početku je velikim dijelom poučavao u sinagogama. To je bilo razumljivo budući da je to bilo mjesto na kojem je židovski narod slušao tumačenje Božje riječi. Međutim, zbog protivljenja Njegovom nauku bilo je mudro izbjegavati ona mjesta koja su postala poprište sukoba.
Osim toga, Njegova omiljenost među narodom toliko je porasla da nijedna sinagoga nije mogla primiti toliko mnoštvo. Zato u 13. poglavlju Evanđelja po Mateju zatječemo Isusa kako poučava kraj jezera.
Ne samo da je poučavao na novom mjestu, već i na nov način. “Tada im je o mnogim stvarima govorio u usporedbama.” To ne znači da On nikada prije nije iznosio usporedbe, već da ih je počeo više koristiti kako je protivljenje raslo.
Isus nije bio prvi židovski učitelj koji je poučavao pomoću usporedbi, ali Klyne R. Snodgrass piše: “Nema dokaza da je itko prije Isusa koristio usporedbu tako dosljedno, kreativno i uspješno kao On.”
Netko je opisao usporedbu kao “zemaljsku priču s nebeskim značenjem”. Ona nam preko nečega poznatog na Zemlji pomaže da shvatimo nebesku ili duhovnu stvarnost.
Poučavanje pomoću usporedbi imalo je nekoliko prednosti. Kao prvo, bilo je bezopasno kazivati ih. Osim onih koji su Ga željeli uništiti, Isus je zahvaljujući usporedbama mogao poučavati na način koji nije još više udaljavao Njegove protivnike ili im omogućavao da Njegove izrećene riječi upotrijebe protiv Njega.
Druga je prednost što ljudi vole usporedbe, a Židovi iz prošlosti nisu bili iznimka. Svaki govornik zna kakvu moć ima usporedba u održavanju pozornosti.
Međutim, njihova najveća vrijednost možda se nalazi u poučavanju. Ellen G. White je to dobro izrazila: “Poslije, kad bi promatrali predmete kojima je oslikavao svoje pouke, sjećali su se i riječi božanskog Učitelja. Onima koji su se pokoravali utjecaju Duha Svetoga, značenje Spasiteljevih pouka bivalo je sve jasnije. Tajne su se razjašnjavale, i ono što se teško moglo razumjeti, najednom je postajalo očito.” (Isusove usporedbe, str. 9)