“Tada im je o mnogim stvarima govorio u usporedbama. Tako im reče: ‘Iziđe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice te ga pozobaše. Neko pade na kamenito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaše duboke zemlje. Ali kad iziđe sunce, uvenu od žege, i jer ne imaše korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese rod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk.’” (Matej 13,3-8)
Usporedbe uvijek imaju određeni kontekst. Odbacivanje Isusa u 11. i 12. poglavlju Evanđelja po Mateju od strane mnogih ne samo da je dovelo do korjenite promjene u metodologiji Njegovog poučavanja u 13. poglavlju, već je također određivalo sadržaj usporedbe. Uostalom, Matej se suočava s nedoumicom dok piše evanđelje nekoliko desetljeća nakon Kristove smrti. Kako je moguće da je tako mnogo ljudi odbacilo Mesiju? To odbacivanje čini se da je suprotno židovskim eshatološkim očekivanjima. Zašto pojedini ljudi odgovaraju Isusu, dok većina ne?
Isusov odgovor započinje usporedbom o četiri vrste tla. On u biti naučava da korijen problema ne leži u Bogu. Naposljetku, On se pobrinuo za propovijedanje Evanđelja svim vrstama ljudi (zemljišta), ali ne odgovaraju svi na isti način.
Dvije činjenice protežu se kroz cijelu usporedbu. Prvo, sjeme se sije na isti način na sve četiri vrste tla. Sva ona dobivaju isto sjeme, istu Riječ. Drugo, sve četiri vrste tla čuju poruku. Ona se ne razlikuju po tome kako čuju, već kako se odazivaju. Pojedinost koja je svim vrstama tla zajednička jest da su sva ona mogući učenici, sljedbenici Kristove poruke. Prerasta li mogućnost u stvarnost ne ovisi o slušanju Riječi, već o odazivu.
Isus u usporedbi navodi četiri vrste tla, od toga tri u kojima se Riječ ne uspijeva razviti i sazreti, i jednu u kojoj Riječ uspijeva. Nakon čitanja usporedbe stječemo dva dojma. Prvo, oni koji primaju Riječ i ostaju vjerni zasigurno su u manjini. Takvo zapažanje u skladu je s iskustvom Isusovih prvih slušatelja i stvarnim stanjem evanđeoskog rada u naše vrijeme. Drugo, ostvarenje ovisi o čovjekovom odgovoru.
U usporedbi o sijaču upućenoj prvim učenicima i nama poručuje se da ne odustajemo samo zato što se čini da su rezultati evanđeoskog rada slabi. Naša je odgovornost da sijemo Riječ. I ako to činimo postojano, rezultati neće izostati.
Pouka za kraj: Sijte usprkos onome što se vidi izvana.