“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je, pun veselja, na svoja ramena te, čim dođe kući, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!’ Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” (Luka 15,4-7)
Volio bih da nas Isus nije nazvao ovcama. Ovce su možda najgluplje životinje na svijetu. One su toliko nerazumne da se praktički mogu izgubiti u vlastitom dvorištu.
Isus u svojoj prvoj usporedbi u 15. poglavlju Evanđelja po Luki govori o zalutaloj ovci — čestoj pojavi u Palestini. Međutim, ovdje nije riječ samo o izgubljenoj ovci. Što je važnije, ona govori o pastiru, Bogu, koji se toliko brine da “ide” za izgubljenom ovcom i raduje se kada je nađe.
Židovi među Kristovim slušateljima ne bi prepoznali takvog Boga. Iako su vjerovali da On prima grešnika koji Mu se vraća puzeći na koljenima i kajući se, pojam Boga koji sebe izlaže riziku da bi potražio grešnika nisu mogli zamisliti.
Međutim, tu se javlja ključni detalj. Spasenje nikada ne počinje od nas. Bog čini prvi korak da nam pomogne u našoj izgubljenosti, kao što je učinio u Adamovom slučaju u Vrtu (Postanak 3,8-10).
U knjizi Isusove usporedbe čitamo: “Međutim, u pouci o izgubljenoj ovci Krist govori da se spasenje ne stječe zato što mi tražimo Boga, već zato što Bog traži nas. … Mi se ne kajemo da bi nas Bog mogao zavoljeti, već nam On objavljuje svoju ljubav da bi nas naveo na pokajanje.” (str. 122)
Ključne riječi u usporedbi su “radost” i “veselje”, triput upotrijebljene u četiri retka. Vrhunac je u 7. retku, gdje Isus kaže da na Nebu vlada “veselje … zbog jednog grešnika koji se obrati”.
To je još jedna pojedinost u usporedbi koja se protivi nauku književnika i farizeja. Oni su imali izreku da “na Nebu vlada radost zbog jednog grešnika koji je izbrisan pred Bogom”. Zatječemo učenike kako šire takvo shvaćanje u Evanđelju po Luki 9,54.55, smatrajući da Isus može biti zadovoljan ako se nekoliko nezahvalnih Samarijanaca zbriše s lica zemlje.
Nije tako, kaže Isus, dok prikazuje Boga koji se izlaže riziku tražeći izgubljene i priređujući gozbu kada ih pronađe. Slavite Boga što nam je otkrio da se brine o nama.
Preporučujemo:
