“Nato mu otac odgovori: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veseliti i radovati, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i opet oživje, bijaše izgubljen i nađe se!’” (Luka 15,31.32)
Kakva je tragedija provesti cijeli život u očevom domu nikada ne upoznavši njegovo srce. Što je još gore, kakva je tragedija provesti cijeli život u crkvi i nikada se ne suočiti s Očevom ljubavlju i milošću.
Uz starijeg sina vratili smo se na usporedbu o novčiću koja se spominje u Luki 15. Sjajan i lijep, novčić izvana izgleda dobro. Ali je izgubljen. I budući da je novčić, on nema nikakvu duhovnu svijest. Zadivljen svojim vlastitim vanjskim izgledom, on čak ni ne zna da je izgubljen. Ali on je još u kući, crkvi, sinagogi.
Ovdje se Isus vraća na farizeje iz 1. i 2. retka koji se nalaze među Njegovim slušateljima. Obraćajući se svima koji su Ga slušali, On je iznio usporedbu o izgubljenoj ovci običnim ljudima (prosječnim grešnicima), koji znaju da su izgubljeni, ali ne znaju što bi činili. Ispričao je usporedbu o izgubljenom sinu prikazujući carinike koji su Ga slušali, buntovnike u srcu koji su uživali zahvaljujući nepravedno stečenom dobitku. Međutim, književnici, farizeji i drugi “dobri” vjernici crkve dobivaju dvije doze: usporedbu o nesvjesnom novčiću i usporedbu o vrijednoj osobi koja odlazi u crkvu i s kojom se čini da je sve u redu, ali koja je potpuno izgubljena a da to ne zna.
Usporedba završava sa starijim sinom koji nema ni najmanju predodžbu o tome zašto Bog voli gozbe. Kritički je nastrojen prema drugima i sažalijeva sebe. Ipak, mogao je imati gozbu. Samo ju je trebao zatražiti. Tragedija života starijih sinova jest da nikada nisu shvatili Oca. Oni samo sjede u crkvi i gunđaju — čak i zbog milosti.
Na kraju usporedbe otac izlazi u mrak da vidi može li doprijeti do srca starijeg sina tražeći ga kao što je žena tražila novčić.
Iz usporedbe ne znamo što se na kraju dogodilo. To je zato što usporedba nije završena. Vi i ja smo tamo vani te mračne večeri. I Bog nas pita hoćemo li i dalje imati um unajmljenog sluge ili ćemo konačno postati iskreni sinovi i kćeri.
Preporučujemo:
