“Dva čovjeka uziđoše u hram da mole: jedan farizej, drugi carinik. Farizej stade te poče ovako moliti u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ovdje carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što stečem.’ A carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: ‘Bože, smiluj se meni grešniku!’ Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.” (Luka 18,10-14)
Ništa se ne može usporediti s molitvom koju upućujete sebi o sebi! Naravno, sve što je farizej rekao o sebi bilo je točno. Postio je. Brižno je davao desetinu. Nije bio kao ostali ljudi. I sigurno nije bio kao taj jadni, skromni carinik.
Sve u svemu, farizej je bio dobar čovjek. I on je to znao. U svojoj molitvi želio je biti siguran da je Bog to također prepoznao. Zato je iznio svjedočanstvo o svojoj pravednosti, vjernosti crkvi itd. On podsjeća na rabina Šimona ben Johaja koji je rekao: “Ako postoje samo dva pravedna čovjeka na svijetu, to smo ja i moj sin; a ako postoji samo jedna, onda sam to ja!” Farizej u usporedbi nije se zapravo otišao moliti, već izvijestiti Boga koliko je dobar.
“Međutim,” piše William Barclay, “ne postavlja se pitanje:
Jesam li ja dobar kao moji bližnji?’ već: Jesam li dobar kao Bog?’” Kada se usporedimo s Bogom, možemo samo zavapiti: “Bože, smiluj se meni grešniku!”
Tako je glasila carinikova molitva. I zapazite da je rekao “meni grešniku”. Bio je itekako svjestan svojih nedostataka i pobune. Iz dubine svojega slomljenog srca izustio je priznanje Bogu. Tu vidimo čudo milosti. Ne cijeni nas Bog zbog naše dobrote, ili čak samu dobrotu, već iskreno suočavanje sa svojim životom u svjetlu Njegove Riječi i karaktera.
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) “Da, milošću ste spašeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji!” (Efežanima 2,8.9)
Zapazite: “Reče još ovu usporedbu na račun nekih koji su bili uvjereni u svoju vlastitu pravednost, a druge prezirali.” (Luka 18,9)