“Veliko je mnoštvo naroda išlo za njim, jer su gledali čudesa koja je činio na bolesnicima. Isus se uspne na goru i ondje sjedne sa svojim učenicima. Židovski blagdan, Pasha, bijaše blizu. Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: ‘Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?’ To reče da ga kuša. Sam je naime znao što će učiniti. Filip mu odgovori: ‘Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.’ Tada mu reče jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: ‘Ima ovdje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe. Ali što je to za tolike?’” (Ivan 6,2-9)
Vrlo često u biblijskom izvještaju ne zapažamo obične ljude, one tihe pojedince koji su “jednostavno tu”. U velikoj mjeri zanemarene u svoje vrijeme, i vjerojatno od strane većine čitatelja Biblije danas, te osobe učinile su značajne stvari. U tome nalazimo pouku za sebe. Ne morate biti Petar ili Billy Graham da bi vas Bog upotrijebio na blagoslov drugim ljudima.
U središtu današnjeg ulomka nalaze se tri osobe o kojima ne čitamo mnogo u Bibliji, iako su dvojica od njih učenici. Filip je prva od “skrivenih” osoba u događaju u kojem je nahranjeno pet tisuća ljudi. Osim kad se nabraja dvanaestorica učenika, nijedno evanđelje osim četvrtog čak i ne spominje njegovo ime. U 6. poglavlju Evanđelja po Ivanu Isus ga pita koliko će hrane biti potrebno da se nahrani mnoštvo. Filipov odgovor glasio je oko šest mjesečnih plaća (dvjesto denara). Jedino u čemu je doprinio izvještaju o ovom čudu jest što je naglasio njegovu veličinu i značenje. Međutim, njegov je pristup u osnovi pesimističan: “Ništa ne možemo učiniti. Situacija je beznadna.”
Zatim, tu je Andrija, još jedan skriveni učenik. On je najpoznatiji kao Petrov brat. Svijet je pun takvih ljudi. U njegovom slučaju predstavljanje izgleda ovako: “Upoznajte tog i tog, brata, bračnog druga, sina tog i tog.” Postoje “važni ljudi” i postoje Andrije.
Međutim, Isus nas uči u Ivanu 6 da Andrije donose promjenu u život. Ne mareći za Filipov pesimizam, Andrija kaže: “Nešto se može učiniti.” Andrija možda nije bio zvijezda događaja, ali je pokrenuo stvari s mrtve točke.
Njegova uloga u službi bila je učiniti nešto jednostavno. U ovom slučaju trebao je pronaći dječaka, dvije suhe ribe veličine sardine i pet ječmenih kruhova, najjeftinijih od svih.
A tu je zatim dječak. Vjerojatno bez ikakve predodžbe o tome koji je njegov doprinos u povijesti spasenja. Ali on je dao ono malo što je imao.
Pomozi nam danas, Gospodine, da damo ono malo što imamo, shvaćajući da činimo dobro koliko god bili skromni mi ili naš dar.
Preporučujemo:
