“Kad se stražari vratiše glavarima svećeničkim, ovi ih upitaše: ‘Zašto ga niste doveli?’ Stražari odgovoriše: ‘Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!’ ‘Zar ste i vi zavedeni? — odvratiše im farizeji. — Ima li tko od članova Velikog vijeća ili od farizeja da je vjerovao u njega?’ … Reče im jedan od njih, Nikodem: ‘Osuđuje li naš Zakon nekoga ako se prije ne sasluša i ne dozna što je učinio?’ ‘Zar si i ti iz Galileje? — odgovoriše mu. — Ispitaj pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok!’” (Ivan 7,45-52)
Isusov svijet nastavio se raspadati dok je ulazio u kako se činilo beskrajan krug sukoba sa židovskim vlastima. Znao je što se događa, pa ipak nije ustuknuo pred nadolazećim pritiskom, otvoreno govoreći u hramu i izazivajući narodne vjerske vođe.
Problem je postao toliko očit da je običan puk počeo raspravljati o tome zašto vođe ne poduzimaju mjere protiv Njega. “Da nisu članovi Velikog vijeća”, pitali su se, “zbilja upoznali da je on Mesija?” (Ivan 7,26)
To je bilo previše. Bila je to posljednja kap. Vođe su poslali izaslanike da uhite Isusa i nevolje privedu kraju. Ali taj čin donio je neočekivane rezultate. Zadivljeni Isusom, sami ti službenici Zakona vratili su se praznih ruku tvrdeći da nikada nisu čuli ništa slično.
Taj događaj mogao je pružiti vjerskim vlastima poziv za buđenje. Ali sve što su mogli odgovoriti bilo je da samo neuki seljaci vjeruju u Isusa. Nitko iz Vijeća ili od hramskih službenika ili farizeja nije Ga prihvatio.
Upravo je u tom kontekstu progovorio jedan od članova Velikog vijeća. Nikodem, koji je u 3. poglavlju Evanđelja po Ivanu noću oprezno došao k Isusu, primijetio je da židovski Zakon ne sudi ljudima bez saslušanja. Zbog toga je primio porugu.
Zapazite da je Nikodem i dalje bio oprezan. On nije baš branio Isusa. Nije se otvoreno izjasnio kao Njegov sljedbenik. Međutim, oprezno je izgovorio nekoliko riječi koje su pokazivale da je tajanstveno disanje Duha djelovalo u njegovom srcu i životu (vidi Ivan 3,7.8).
Nikodem nije dalje iznosio svoje neslaganje. Srce mu je govorilo da brani Isusa, ali glava mu je govorila da se ne izlaže opasnosti. Ali on je poduzeo još jedan korak na stazi koja će ga povesti k potpunoj iskrenosti kada su on i Josip iz Arimateje sahranili raspetog Krista (Ivan 19,38-42).
Bog ga je vodio korak po korak. On na isti način vodi vas i mene.
Preporučujemo:
