“Kad taj sluga iziđe, susrete jednoga od drugova svojih koji mu je dugovao stotinu denara. Uhvati ga, poče ga daviti i govoriti mu: ‘Vrati što si dužan!’ Tada pred njega pade drug njegov i zamoli ga: ‘Strpljenja imaj sa mnom, pa ću ti vratiti!’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne vrati dug.” (Matej 18,28-30)
U drugom prizoru u usporedbi radnja se premješta s božansko-ljudske perspektive iz prvog prizora na odnos između dvaju ljudskih bića. I upravo ovdje nastupa nevolja za nas koji smo poput Petra.
Pokušajmo shvatiti razvoj događaja. Nakon što sam ustao s koljena i napustio mjesto molitve, dobro sam raspoložen, potpuno uvjeren da mi je Bog oprostio. Dosad sve je u redu.
Međutim, deset minuta poslije nailazim na nitkova koji me tjednima izbjegava. I to zbog dobrog razloga. Duguje mi novac te sam posljednja osoba koju želi vidjeti.
Nije mali iznos u pitanju. Uostalom, stotinu denara je stodnevna plaća, u prosjeku trećina godišnje plaće. Čak i pri skromnoj dnevnici od tri stotine kuna, za stotinu dana iznos dostiže trideset tisuća kuna. To je značajan dio mojega godišnjeg proračuna. Ja želim svoj novac i želim ga sada. Zato ga grabim za vrat i zahtijevam da mi vrati ili dug neće dobro završiti.
I kakav odgovor dobivam? Padanje na koljena, molbu da budem strpljiv i obećanje da će vratiti ono što duguje.
To meni nije dovoljno. Morao sam se natezati s ovim lukavim tipom previše dugo. Sada je vrijeme za pravdu i da se stvari postave na svoje mjesto. Bio sam predugo milostiv prema ovom prepredenom liku, dat ću mu upravo ono što zaslužuje.
U drugom činu Kristove usporedbe o opraštanju nailazimo na ljudski način promatranja. Ova osoba iscrpila je mjeru opraštanja. Dostigavši granice opraštanja, napokon mogu osloboditi svoj pravedni gnjev. Vrijeme je da ga kaznim.
Potpuno zanemarujem činjenicu da njegova molba da pokažem milost gotovo identično odražava moju nedavnu molbu Bogu za istu stvar. Brzo sam “zaboravio” da je novac koji mi duguje zapravo dio mojeg duga Bogu.
Ali zašto bih pamtio takve tehničke stvari kada sam ja u pravu, a drugi griješe? Radi se samo o tome da im dajem ono što zaslužuju. Je li tako?
Preporučujemo:
