“Evo ulazimo u Jeruzalem, gdje će Sin Čovječji biti predan glavarima svećeničkim i književnicima, i oni će ga na smrt osuditi i predati poganima da mu se izruguju, bičuju ga i razapnu. Ali će on uskrsnuti treći dan.” (Matej 20,18.19)
Premda toga nisu svjesni, učenici se potpuno isključe kada je riječ o značenju kraljevstva i onome što se događalo Isusu. Primili su viđenja o prijestoljima (Matej 19,27.28) i osobnoj veličini (Matej 20,20-24) dok se Isus bori sa slutnjama o križu i odbacivanju. Učenici i Isus žive u dva različita svijeta.
Zato im On pruža više ono što trebaju čuti nego ono što žele čuti. Sada im treći put ponavlja proročanstvo o svojoj predstojećoj smrti i uskrsnuću. To je njihova najveća potreba u ovom trenutku. Uostalom, idu u Jeruzalem i prema križu na Golgoti.
Isus je prvi put pokrenuo ovu temu odmah nakon Petrovog priznanja da je On Krist. Učenici su Ga napokon poistovjetili s Mesijom, ali nisu imali predodžbu o tome što to znači. Dakle, Isus im najprije govori o svojoj predstojećoj smrti i uskrsnuću u Mateju 16,21. Vratio se na ovu temu u Mateju 17,22.23. I sada u Mateju 20,18.19 On je ponovno iznosi. Ali sa svakim ponavljanjem On unosi više pojedinosti. Sada kaže učenicima da će Ga židovski vođe, nakon što Ga osude na smrt, “predati poganima”. Druge pojedinosti koje spominje prvi put odnose se na oblik Njegovog stradanja — izrugivanje i bičevanje — i vrstu smrti — raspeće. “Bitno je”, piše R. T. France, “naglasiti ne samo potpuno odbacivanje (od strane židovskih vođa i pogana), već i poniženje i mučnu bol; to neće biti slavno mučeništvo, već ružno, užasno pogubljenje. Zato je još neobičnije pročitati da će ‘on uskrsnuti treći dan’.”
Ipak, učenici nisu čuli ništa od toga! Oni su imali vlastite brige koje su ih sprečavale da shvate jasnu Božju riječ koja im je upućena. Zbog svojih osobnih želja i svakidašnjih borbi bili su gluhi za Isusa.
To je tema evanđeoskog izvještaja. I s pravom. Izopačenost ljudske naravi utječe da budemo poduzetni kad je riječ o nama i našim željama, a mrtvi za Boga i Njegovu volju. I to, moji prijatelji, nije samo pojava iz prvog stoljeća.
Preporučujemo:
