“Dakle, kad vidite grozu pustoši, o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji na svetom mjestu — tko čita, neka shvati! — tada neka ne bježe u gore koji budu u Judeji. … Jer će tada biti tolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, niti će je biti. I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. Ali radi izabranika ti će se dani skratiti.” (Matej 24,15-22)
Trebamo zapaziti da 24. poglavlje Evanđelja po Mateju sadrži drugi znak koji je u velikoj mjeri određen — znak razorenja Jeruzalema i hrama, nagovještaj suda i uništenja cijelog svijeta prigodom Isusovog drugog dolaska.
Isus je prorekao da će hram biti potpuno razoren — “ovdje sigurno neće ostati ni kamen na kamenu” (redak 2). Josip Flavije, židovski povjesničar koji je doživio taj događaj, opisuje gotovo nezamislive nevolje u vrijeme šestomjesečne opsade. Ne samo da je više od milijun Židova pobijeno, već su Rimljani poveli još oko sto tisuća zarobljenika. Glad je bila toliko velika da je prema izvještajima majka ubila, ispekla i pojela vlastito dijete (Ratovi 6.3.4). Rimski vojskovođa Tit na kraju je naredio da čitav grad, uključujući i hramski kompleks, bude sravnjen sa zemljom ispunjavajući na taj način Kristovo proročanstvo iz 2. retka.
Međutim, vjernici kršćani nisu doživjeli istu sudbinu kao Židovi koji su odbacili Isusa kao Mesiju. Kršćani su poslušali Kristov savjet koji sada nalazimo u Mateju 24. Ulomak od 15. do 22. retka posebno je usmjeren na pad Jeruzalema i u njemu Isus upućuje vjernike kada trebaju pobjeći iz grada.
Kršćani u Jeruzalemu nisu bili samo upozoreni na nadolazeću nevolju i razorenje Jeruzalema općim znakom u obliku ratova i glasina o ratovima, već su primili poseban savjet da kada ugledaju “grozu pustoši, o kojoj govori prorok Daniel, gdje stoji na svetom mjestu” (Daniel 9,27), (redak 15), oni koji su u Judeji trebaju bježati u gore (redak 16). Luka u svojem evanđelju pojašnjava značenje: “A kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskom, onda znajte da je blizu njegovo opustošenje. Koji tada budu u Judeji, neka bježe gore! Koji budu u Jeruzalemu, neka iziđu van! A koji budu na polju, neka se ne vraćaju u grad! Jer bit će to vrijeme kazne, kada će se ispuniti sve što je pisano!” (Luka 21,20-22)
Sutra ćemo istražiti kako je vjernike u Jeruzalemu spasilo što su povjerovali Isusu.
Preporučujemo:
