“Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga: vi sami ne ulazite u njega, a ne dopuštate ni da uđu oni koji bi htjeli! Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji obilazite more i kopno da učinite jednoga istovjernikom, a kad to postane, učinite ga sinom paklenim dvaput gorim od sebe! … Jao vama, književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji dajete desetinu od metvice, komorača i kima, dok zanemarujete najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Ovo je zadnje trebalo činiti, a ono prvo ne propustiti! Slijepe vođe! Vi cijedite komarca, a devu proždirete.” (Matej 23,15-24)
U drugom odlomku 23. poglavlja Evanđelja po Mateju, koji se proteže od 13. do 32. retka, Isus govori u drugom licu. On u ovom dijelu nabraja oštre kritike koje započinju riječima “jao vama”. Osim toga u ovom odlomku književnike i farizeje šest puta naziva “licemjerima” (dramskim glumcima) i pet puta “slijepcima”. U tom trenutku Isusov sukob sa židovskim vođama dostigao je užareni vrhunac. Iako je izgovorio te riječi iz ljubavi, nemoguće je izbjeći njihovu oštrinu.
Prije nego što postanemo previše kritički raspoloženi prema starim Židovima, trebamo shvatiti da su njihove pogreške skloni ponavljati oni koji se vole “igrati crkve”, bilo da su vjernici ili duhovni vođe. Sedam puta izgovoren izraz “jao vama” uči nas da između igranja crkve i života koji je u skladu s Isusovom vjerom postoji velika razlika.
Prvo “jao vama” upućeno je književnicima i farizejima koji ne ulaze u kraljevstvo, dok istodobno sprečavaju druge da uđu (redak 13). Isus je, naravno, imao na umu djela i riječi farizeja kojima su odvraćali svoje sljedbenike od Njega. A suvremena crkva i danas ima svoj udio u takvoj aktivnosti. To ograničavanje može biti rezultat obeshrabrenja koje nastaje zbog licemjerja, krivog tumačenja Pisma ili života bez ljubavi. Nažalost, ne morate imati mnogo vještina da drugima budete kamen spoticanja.
Drugo “teško vama” usredotočuje se na one samopožrtvovne ljude koji čine sve što je u njihovoj moći da obrate ljude na svoje legalističke putove. Ishod je takav da ti obraćenici postaju nesretniji nego što su bili prije susreta s misionarima koji imaju iskrivljeno shvaćanje vjere (redak 15).
Posljednje “jao vama” (redci 29-32) neposredno pogađa “čuvanje spomenika” u čvrsto organiziranoj vjeri. Najveći spomenik prave vjere nije proslavljanje glavnih vjerskih događaja i osoba iz prošlosti, već duh proroka koji živi u našem vlastitom životu u sadašnjosti.
Otrežnjujući su načini na koje dobri, iskreni, pobožni ljudi mogu pogriješiti. Sedam puta izgovoreno “jao vama” poziv je na samoispitivanje i ponovno posvećenje svakome od nas.
Preporučujemo:
