“Dok je Isus boravio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, primače mu se neka žena s alabastrenom posudom dragocjene pomasti te mu je izli na glavu dok je sjedio za stolom. Kako to vidješe učenici, naljutiše se i rekoše: ‘Čemu ovo rasipanje?’ … Isus to opazi i reče im: ‘Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. … Jer što je izlila ovu pomast na tijelo moje, učinila je to da me pripremi za ukop.’” (Matej 26,6-12)
Ovaj događaj ne spada u izvještaj u kojem se govori o Isusovom posljednjem ulasku u Jeruzalem. On je premješten. Čini se da je Matej namjerno umetnuo izvještaj o pomazanju između urote židovskih vođa i Judine izdaje Isusa, iako je, da bi to učinio, morao izvaditi događaj iz njegovog vremenskog okvira. U 12. poglavlju Evanđelja po Ivanu pomazanje se odvija šest dana prije Pashe, a pobjedonosni ulazak “sljedećeg dana”.
Ipak, Matej ne uključuje taj izvještaj u prvo evanđelje samo da bi objasnio Judine postupke. Naprotiv, Marijino pomazanje ima vlastitu poruku. Ona pokazuje veliku posvećenost i na simboličan način izražava svoju zahvalnost Isusu. U oštroj suprotnosti s odgovorima židovskih vođa i Jude upućenima Isusu, Marijin odgovor prikazuje njezinu ljubav prema Onome koji je toliko mnogo učinio za nju osobno i koji je njezinog brata Lazara vratio u život.
Osim toga, pomazanje je bogato simbolikom. Mesija ili Krist znači “Pomazanik”. Kao što su kraljevi i svećenici bivali pomazani u Starom zavjetu, tako je Marija pomazala Isusa.
Možda je najveće iznenađenje u činu pomazanja Isusovo objašnjenje da Ga Marijino djelo priprema za ukop. Ova izjava još jednom pokazuje da Isus upravlja događajima. Prema običaju tijelo nije bilo pomazivano za ukop dok ne nastupi smrt. Pomazanje se vršilo na mrtvom tijelu, a ne na živim ljudima, osim u slučaju zločinaca. Tako Isus u Marijinom činu nagovještava da će On umrijeti poput zločinca čije će tijelo će biti ukopano bez odgovarajuće pripreme.
Izvještaji o Judi i Mariji dovode nas licem u lice s ključnim pitanjem: Gdje smo mi? Jesmo li uz “rasipnu” Mariju koja je nesebično dala sve svoje Isusu, ili smo uz sebičnog Judu koji je vidio Isusa kao oruđe koje treba poslužiti njegovim potrebama?
Na ovo pitanje nije lako iskreno odgovoriti, zato što Juda vreba u svakome od nas. Na sreću, tamo je i Marija. Ja donosim odluku tko će prevladati u mojem životu.
Preporučujemo:
