“Tako dođe do Šimuna Petra. Ovaj mu reče: ‘Gospodine, ti da meni pereš noge?’ Isus mu odgovori: ‘Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš razumjeti poslije.’ ‘Ne, nikada mi ti nećeš prati noge’, odvrati mu Petar. ‘Ako ti ne operem — reče mu Isus — nećeš imati dijela sa mnom.’ ‘Onda, Gospodine — odvrati mu Šimun Petar — ne peri mi samo noge nego i ruke i glavu!’ Isus mu reče: ‘Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist. I vi ste čisti, ali ne svi.’” (Ivan 13,6-10)
Petru je već bilo nelagodno što je bio istisnut s dva najuglednija mjesta za stolom. A sada je s užasom promatrao kako Isus služi učenicima perući im noge. Međutim, presudni trenutak je nastupio kada je Isus pristupio njegovim stopalima. Uzrujan i ne znajući što bi rekao ili učinio, uzviknuo je da nikada neće dopustiti da Isus opere njegove noge. Međutim, recimo to ublaženo, Isus je izjavio da je ono što On čini vrlo važno i da ako Petar ne dopusti da Mu posluži, neće imati mjesto kao Njegov sljedbenik. U tom trenutku uvijek pričljivi učenik, ne znajući što bi drugo rekao, izjavio je da Isus treba oprati ne samo njegove noge, već njega cijelog.
Isus je odgovorio Petru da mu nije potrebno pranje cijelog tijela, već samo prljavih nogu. Ovdje je Krist vjerojatno mislio na običaj pranja prije gozbe. Kada bi gosti stigli, trebalo im je oprati samo noge.
Nećemo uvidjeti važnost i puno značenje Kristovih riječi ako ih tumačimo samo kao tjelesno pranje. One sadrže i dublje duhovno značenje. U 10. retku, po analogiji, misli se na dvije vrste duhovnog čišćenja. Prvo je prikazano krštenjem na početku Kristovog života. U tom trenutku obraćeniku se opraštaju svi grijesi i opravdan je u Božjim očima. Pošto je uronjen u vodeni grob krštenja, novi kršćanin je sav čist.
Ali dok se novi vjernici kreću kroz život u svojim svakidašnjim poslovima, oni čine grešan dodir sa svijetom i onim što ih prlja. Što je još gore, oni čine pogreške i griješe. Takvi pojedinci nisu iznevjerili ili napustili Krista. Zato im nije potrebno još jedno cjelovito krštenje. Međutim, recimo to tako, oni su uprljali svoje duhovne noge na svojem putovanju i s vremena na vrijeme potrebno im je djelomično očišćenje.
Pranje nogu trebamo na određeni način smatrati krštenjem u malom. To su trenuci kada pojedinci bivaju očišćeni i ponovno posvećuju svoj život Isusu kao Gospodinu svojeg života. Oni obnavljaju svoj zavjet službe svijetu oko sebe i vjernicima crkve.