“Kad im opra noge, uze svoj ogrtač, ponovo sjede za stol pa im reče: ‘Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama. Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od svoga gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje. Kad to znate, blago vama ako to i činite!’” (Ivan 13,12-17)
Jedna od najzanimljivijih pojava u crkvenoj povijesti jest da su najreligioznija tijela i kršćani stavili veliki naglasak na onaj dio Posljednje večere koji se odnosi na kruh i vino, dok su gotovo potpuno zanemarili pranje nogu. Ipak, Krist je učinio oboje.
Za to sigurno postoje dobri razlozi. Na kraju krajeva, Kristova smrt i prolijevanje Njegove krvi u središtu su kršćanstva. Dakle, prelomljeni kruh koji prikazuje Kristovo tijelo i vino koje simbolički prikazuje Njegovu prolivenu krv, zaslužuju važno mjesto u kršćanstvu.
Međutim, postoji još jedna važna pojedinost u Isusovom nauku i primjeru. To je potreba da Njegovi učenici budu duhovno spremni uzeti udjela u simbolima Gospodnje večere. Baš kao što su se prvi učenici morali poniziti i ispitati svoje srce prije Gospodnje večere, tako i suvremeni učenici moraju pripremiti svoje srce i um za taj događaj.
Ali većina nas suvremenih učenika nerado peremo nečije noge, ništa manje nego Petar. Još se sjećam svojeg prvog posjeta crkvi u kojoj su se prale noge. Cijeli moj um i tijelo bunili su se protiv toga. Ipak, otkrio sam da je taj čin pravi blagoslov. Shvatio sam da to nije samo prilika da služimo drugoj osobi, već i prilika da priznamo svoje pogreške i nedostatke i Bogu i drugim ljudima.
Svi mi kao ljudska bića imamo ponos i svi smo uvrijedili nekoga u svojoj obitelji ili crkvi. Tijekom pranja nogu trebamo se poniziti i slijediti primjer našega Gospodina. To su trenuci duhovnog obnovljenja, prilika da pristupimo onima kojima smo učinili nažao, prilika da se pomirimo s njima i s našim Gospodinom. Ukratko rečeno, to su trenuci duhovne obnove, simbolički prikazane mini-krštenjem. Što je najvažnije, ovaj nas čin priprema da sjednemo za Gospodnji stol i u srcu i u umu kao izliječena zajednica grešnika koja je uprljala noge na životnom putu.
