“Kad bi uvečer, Isus sjede za stol s Dvanaestoricom. Dok su jeli, reče im: ‘Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.’ To ih vrlo ražalosti, te počeše, jedan za drugim, pitati: ‘Da nisam ja, Gospodine?’ On odgovori: ‘Tko umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati!’ … Tada ga upita Juda, izdajnik njegov: ‘Da nisam ja, Rabbi?’ ‘Sam si kazao’, odgovori mu.” (Matej 26,20-25)
Ako je Isus prenerazio svoje sljedbenike uzevši ubrus i perući im noge, Njegova izjava da će Ga jedan od njih izdati izazvala je još veću zaprepaštenost.
Prije tog četvrtka uvečer On je nagovijestio da će umrijeti. Ali nikada nije povezao nekog učenika s tim događajem. On sada prvi put kaže da će se pripadnik Njegovog užeg kruga naći u ulozi izdajice. Te su riječi duboko potresle Dvanaestoricu. U Mateju 26,22 stoji da ih “to vrlo ražalosti”. Bez obzira na to kako je tekst preveden s grčkog, odražava snažne osjećaje i zaprepaštenost.
Ovo otkrivenje uzdrmalo je učenike do te mjere da su posumnjali u sebe. Svatko redom pita: “Da nisam ja, Gospodine?” I svatko očekuje niječan odgovor.
Zanimljivo je zapaziti koliko je Juda uspješno prikrio svoje tragove. Nitko ne pita: “Je li to Juda?” Ipak, Juda zna. Uhvaćen nespreman, on se ne pridružuje odmah učenicima u pitanju je li to on. Međutim, ubrzo se pribrao shvativši da će ga, ne bude li postavio to pitanje, otkriti kao krivca. Zato i on pita: “Da nisam ja, Rabbi?” Zapazite da se Juda ne obraća Isusu s “Gospodine”, kao ostali učenici, već s “Rabbi” — izrazom kojim su se oslovljavali svi židovski učitelji, koji ostali učenici uopće nisu koristili u prvom evanđelju.
Isus ne odgovara na pitanja drugih učenika, ali pokazuje Judi da je svjestan da će on biti Njegov izdajica. U tom trenutku Juda shvaća da je razotkriven. Zna da će morati brzo djelovati ako želi uspješno izvršiti plan. Ivan kaže: “Odmah uđe u ovoga sotona.” Isus mu je rekao neka ono što mora činiti čini “brzo” i Juda “odmah iziđe” da ostvari svoj plan (Ivan 13,2730).
I u ovom žalosnom izvještaju nalazimo pouku. Crkva nikada nije bila čista. Nikada je nisu činili samo nanovo rođeni kršćani. Trebamo sačuvati hrabrost čak i kada neki vođe padnu na putu ili se okrenu od vjere.
Preporučujemo:
