“Kad on iziđe, Isus reče: ‘Sad je proslavljen Sin Čovječji, i Bog je proslavljen u njemu. Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi; odmah će ga proslaviti. Sinci, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kako već Židovima rekoh, i vama sada kažem: Kamo ja idem, vi ne možete doći.’” (Ivan 13,31-33)
Judin odlazak nagovještava Isusu da se Njegov kraj brzo bliži, da će Ga ubrzo snaći tsunami događaja. Nakon izdajičina odlaska nastupa prekretnica u evanđeoskom izvještaju. Isus sada može reći ono što nije mogao dok je Juda bio s njima. Ne samo da je mogao slobodnije poučavati, već je to morao učiniti. Skoro tri godine bio je sa svojim učenicima, ali oni nisu naučili dovoljno. Nisu bili spremni za Njegov odlazak. A Isusu je ostalo samo nekoliko kratkih sati da ih pouči.
Ovdje započinje “oproštajni govor”. Od Ivana 13,31 do kraja 16. poglavlja, Isus će im objasniti činjenicu da odlazi, ali da Ga još uvijek ne mogu slijediti. U tim poglavljima On daje najdragocjenije i najvažnije upute koje je mogao ostaviti svojim sljedbenicima dok se suočavao sa smrću. Ovi ljudi, iako nespremni, ubrzo će biti prisiljeni preuzeti ulogu vođa koju je On dotad obavljao. Nakon oproštajnog govora u 17. poglavlju Evanđelja po Ivanu slijedi čuvena molitva. Ovaj događaj opisan je samo u četvrtom evanđelju. Koliko trebamo biti zahvalni Bogu što je smatrao korisnim da Ivanovo evanđelje kao posljednje od četiriju bude dodano novozavjetnom prikazu života i nauka Isusa Krista.
Dok proučavamo oproštajni govor, trebamo zapaziti da Isus počinje govoriti o sebi na nove načine. Primjer je Njegova izjava u Evanđelju po Ivanu 13,31 da će ubrzo biti proslavljen. Prethodno je bio usredotočen na Božju slavu. Međutim, zbog Jude koji Ga je otišao izdati i zbog svoje sve bliže smrti, uskrsnuća i uzašašća na Nebo gdje će sjesti zdesna Ocu, nastupilo je vrijeme da otvoreno govori o svojem proslavljenju. U 31. i 32. retku Isus pet puta koristi riječ “proslaviti” kada iskreno govori svojim učenicima da je Njegov čas došao i da ih mora napustiti.
Njegove posljednje riječi, zabilježene u Ivanu 13,31 pa sve do kraja 17. poglavlja, bile su hrana za um dok su ostavljeni učenici razmišljali o svojoj novoj zadaći koju će obavljati bez vodstva zemaljskog Isusa. Kad je o tome riječ, u istom smo položaju kao oni. Zato pozorno slušajte dok Isus pruža upute svakom svojem sljedbeniku.
Preporučujemo:
