“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5,21)
Martin Luther, čuveni reformator, shvatio je poruku ovog retka. Pišući redovniku ožalošćenom zbog svojega grijeha, Luther mu je savjetovao: “Upoznaj Krista i to raspetoga. Moli Mu se i očajavajući zbog sebe, reci: ‘Ti si, Gospodine Isuse, moja pravednost, a ja sam Tvoj grijeh. Ti si uzeo na sebe ono što je moje i dao mi ono što je Tvoje. Ti si uzeo na sebe ono što Ti nisi i dao meni ono što ja nisam.’” Prema Lutheru to je bila povijesna “velika razmjena”.
Međutim, toga turobnog dana na Golgoti učenici Raspetoga to nisu gledali na taj način. “Za učenike koji su slijedili Isusa u Jeruzalem”, piše Jûrgen Moltmann, “Njegova sramna smrt nije bila pokazivanje Njegove poslušnosti Bogu niti podnošenje mučeničke smrti za istinu, već odbacivanje Njegovog prava. Ona nije potvrdila njihove nade u Njega, već … ih je uništila.” Raspeti Mesija nikada nije čak ni zakoračio u njihovo kraljevstvo mašte usprkos činjenici da im je Isus nekoliko puta jasno rekao kakva Ga smrt očekuje.
Mi ljudi možemo biti pravi bezumnici kada Božji putovi presijecaju naše viđenje dobrog života i naše ciljeve. Ali budući da On uvijek zna o čemu govori, možda je vrijeme da otvorimo oči dok čitamo Njegovu Riječ.
Raspeće je bilo najmračniji dan u životu učenika, ali nije ostao takvim. Njegovi sljedbenici ubrzo su ga shvatili kao najuzvišeniju nadu. Pavao nikada nije prestao jasno iznositi činjenicu da je križ glavna točka otkupljenja. Upravo nam je Isusova smrt na križu omogućila da primimo vječni život i Njegovu pravednost.
Apostol je djelomično definirao Evanđelje u svjetlu okrutne činjenica da “je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe” (1. Korinćanima 15,1.3). A Poslanica Hebrejima tvrdi da je Isus umro “jedanput” i da je “jednim jedinim prinosom” plan spasenja učinio dostupnim u svoj njegovoj punini (Hebrejima 10,10.14). Kristova prolivena krv čini temelj Božjeg dara spasonosne milosti darovane svima koji vjeruju u Isusa (vidi Rimljanima 3,2-25).
Oče nebeski, zahvaljujem Ti za Isusa i u potpunosti prihvaćam Tvoju “veliku razmjenu”.
Preporučujemo:
