“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.” (Psalam 22,1.2)
U Psalmu 22 zapažamo Davidov bolni vapaj u trenucima patnje. Gdje je njegov Bog kada mu je potreban? Zašto ne dobiva odgovor na molitvu? Je li ga Bog doista ostavio?
Proučavanje Psalma upućuje nas preko Davida na Isusovo iskustvo. A Isus je, svjestan dubine značenja Psalma, upamtio te riječi.
Osjećaj da Ga je Bog ostavio u teškim trenucima iskustvo je koje svatko od nas doživljava s vremena na vrijeme. Premda kao kršćani imamo svoje svijetle i sunčane dane, prolazimo i kroz razdoblja tame kada se čini da sve ide pogrešnim putom i da su svi protiv nas. “Gdje je sada tvoj Bog?” uzvikuje naš um.
Baš kao što je Isus imao svoju mračnu noć duše, imao ju je i David, a imam je i ja. U takvim trenucima čini mi se da moje molitve ne odlaze nikamo. Izgleda da ne stižu odgovori na njih.
U takvim trenucima trebamo primiti utjehu iz Isusove mračne noći. Činjenica je da Bog može biti blizu nas čak i kada Ga ne vidimo. Isus se na križu osjećao ostavljenim, ali unatoč Njegovim osjećajima, On je bio samo “prividno napušten od Boga” (Isusov život, str. 627). Bog nije odstupio od Njega. A isti Otac stoji kraj nas u našim teškim trenucima usprkos onomu što osjećamo.
Čak i u dubokoj tami, naizgled ostavljen, Isus je oslovio Oca s “Bože moj”. Čak i kada nije mogao vidjeti ili osjetiti Božju prisutnost, On Ga se i dalje držao. Pokazao je vjeru i pouzdanje usred, kako se činilo, guste tame. Za Isusa On je bio “moj Bog” usprkos osjećajima i vanjskim okolnostima. Bio je to vrhunac Isusove vjere da Ga “moj Bog” neće iznevjeriti.
Na kraju Mu je ta vjera u nevidljivu Očevu prisutnost omogućila da napusti križ s pobjedonosnim riječima: “Svrši se!” kada je svoj duh predao Ocu. “Moj Bog” bio je tamo cijelo vrijeme iako Isus nije osjećao Njegovu prisutnost.
U Njegovom iskustvu nalazi se važna pouka i za mene. Kao što imam svoju noć duše kada osjećam da me je Bog napustio, tako mogu i svoje oči vjere usmjeriti na “svojeg Boga”. Usprkos okolnostima i osjećajima, Bog nas nije napustio u vrijeme nevolje.
Preporučujemo:
