“Poslije toga ponovo se ukaza Isus učenicima na obali Tiberijadskog mora. A to bi ovako: Bijahu skupa: Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi i još druga dvojica učenika. Njima reče Šimun Petar: ‘Idem loviti ribu.’ ‘Idemo i mi s tobom’, odvrate mu. Nato iziđoše i uđoše u lađicu. Ali te noći ne uloviše ništa. Kada dođe jutro, stajao je Isus na obali. Ali učenici nisu znali da je Isus. … ‘Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete!’ reče im. Baciše je, dakle, i već je nisu mogli izvući zbog mnoštva riba. Nato učenik kojega je Isus osobito ljubio reče Petru: ‘Gospodin je.’ Kako Petar ču da je Gospodin, navuče na se gornju haljinu … te skoči u more. Drugi učenici dođoše lađicom — nisu bili daleko od kopna: jedva kojih dvjesta lakata — vukući mrežu s ribama.” (Ivan 21,1-8)
Zašto su pošli loviti ribu? Ne mogu reći točno. Ali kada sam ja obeshrabren, znam da se volim udaljiti od svega, potražiti mir i tišinu. Jedan od mojih načina da pobjegnem jest da čitam kraj brze rječice. Drugi je da odem na pecanje.
Međutim, ovih sedam učenika možda su imali jači razlog. Raspeće je srušilo njihov svijet. I premda je točno da im se uskrsli Isus javio već dvaput, nisu bili sasvim sigurni što da učine od života. I dalje su bili zbunjeni. A kad je o Petru riječ, sjećanje na nijekanje mučila ga je i danju i noću.
Bez ikakvog sigurnog vodstva u budućnosti, možda je najbolje što su mogli učiniti bilo da nastave svoj život. Svijet koji su oni poznavali bio je svijet ribolova. Izgledalo je neobično vratiti se, ali trebalo je prehraniti obitelji. Možda se trebaju skrasiti i za promjenu učiniti nešto razumno. Poput zarađivanja novca.
Dobra zamisao. Ali nije urodila plodom. Lovili su ribu cijelu noć bez ikakvog uspjeha. I onda se u zoru pojavljuje ovaj “čovjek” na obali i postavlja im pitanja. U prvom Ga trenutku ne prepoznaju. Ali čim im je rekao gdje da love ribu, i kada su uhvatili dovoljno da nahrane cijelo selo s jednom bačenom mrežom, točno su znali tko je.
Uznemireni Petar odmah skače u vodu i pliva na obalu, iako je dobro znao da ostavlja svoj dio posla oko vraćanja lađice i ulova šestorici prijatelja.
Zašto? Zato što je Petar bio izmučen čovjek koji je teško sagriješio i noću nije mogao spavati. Bilo mu je potrebno iscjeljenje, ali nije znao kako da to postigne. A onda je došao Isus.
On uvijek dolazi. Bez obzira na to što ste vi ili ja učinili, Isus je dostupan radi našeg izlječenja i obnovljenja. To je dio Njegove službe uskrsnuća. Radosna je vijest da dolazi k nama kada nam je potreban.