“Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: ‘Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,9-11)
Nastupio je sljedeći važan korak u Isusovoj službi za izgubljeni svijet. Dosad smo vidjeli Njegovo utjelovljenje, bezgrešni život, smrt i uskrsnuće. Sada smo svjedoci Njegovog uzašašća. I ovdje možemo biti zahvalni Luki, jedinom biblijskom piscu koji opisuje ovaj događaj.
Prvo što trebamo primijetiti o uzašašću jest da je bilo javno. I to je bilo važno. Druga mogućnost mogla je biti tihi odlazak zbog kojeg bi se Isusovi zbunjeni sljedbenici pitali kamo je otišao. To bi završilo prizorom u kojem bi se Isus sve rjeđe javljao svojim učenicima dok Ga konačno ne bi više vidjeli. Na kraju bi se pitali u što su vjerovali.
Međutim, Isus nije tako postupio. Svi učenici, kao i mnogi drugi, vidjeli su da je uzašao sa Zemlje i vratio na Nebo, što nikad neće zaboraviti. Služili su Gospodinu koji ne samo da je uskrsnuo iz groba, već je uzašao sa Zemlje. Način na koji je Isus otišao utjecao je na izgradnju vjere. Morao je podsjetiti učenike na Isusove riječi izgovorene u noći uoči raspeća kada je svojim sljedbenicima rekao neka im se srce ne plaši zato što se On vraća na Nebo kamo im ide pripremiti mjesto i da će ponovno doći po njih. Uzašašće je bilo vidljivi događaj, javni prikaz prve polovine tog obećanja.
U današnjem ulomku zanimljivo je pitanje anđela: “Zašto stojite i gledate u nebo?” Čini se da je odgovor jasan. Kad bismo vidjeli neku osobu iz naše crkve (ili nekoga drugog) kako uzlazi na Nebo, zurili bismo bez riječi.
Isusovo javno uzašašće bilo je posebno važno za učenike. Zahvaljujući tome znali su da služe uskrslom Gospodinu koji je otišao na Nebo služiti u našu korist. Nisu bili sasvim sigurni što to znači. Ali mogli su imati vjeru da nisu sami.
I mi imamo tu istu vjeru.
Hvala Ti, Oče, za Isusovo uzašašće. Dok razmišljamo o tom događaju, njegovo značenje postaje sve jasnije u našem srcu i umu.