“Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi, sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu.” (Hebrejima 1,3)
Trebamo se, dakle, upitati kamo je Isus otišao kada je uzašao?
Stjepan je odgovorio na to pitanje izvještavajući o viđenju koje je primio neposredno prije nego što je postao prvi kršćanski mučenik. U tom viđenju vidio je uskrslog Isusa na Nebu s desne strane Bogu (Djela 7,56).
Ali Poslanica Hebrejima više od bilo koje druge knjige u Bibliji opisuje kamo je Isus otišao i što čini posljednjih dvije tisuće godina. Uvodni redci kazuju nam da “sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu”. A u Hebrejima 1,8 naglašava se i Isusova božanska narav i Njegovo mjesto na prijestolju: “Za Sina … veli: ‘Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno’, i: ‘Žezlo je pravde žezlo tvoga kraljevskog dostojanstva.’” U današnjem retku nalazimo dvije važne misli: prva je da je Isus doista zauzeo svoje vladarsko mjesto na prijestolju svemira, na počasnom mjestu Ocu s desne strane. Koristeći se tim izrazima, pisac Poslanice Hebrejima upućuje na Psalam 110,1: “Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!’” Ovo je najcitiraniji starozavjetni redak u Novom zavjetu i čini temelj velikog dijela izlaganja u čitavoj Poslanici Hebrejima.
U Hebrejima 1,3 posebno je važna činjenica da Isus “sjede” Bogu s desne strane. Zemaljski su svećenici stajali dok su obavljali svoje dužnosti jer su neprestano prinosili žrtve. Međutim, Isus, koji je umro “jedanput” (Hebrejima 10,10.14), okončao je potrebu za bilo kakvom daljnjom žrtvom. Njegova je žrtva bila dovoljna i nikada se više ne treba ponoviti. Prema tome, riječ “sjede” ima prizvuk konačnosti. Isus “sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha”. To je završen posao. Sada je mogao “sjesti”.
Evanđelja naglašavaju uzvišenu Kristovu žrtvu kao zamjenu: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Taj dio Kristovog djela je završen. On se sada okreće svećeničkom aspektu svojeg djela, koji je okosnica Poslanice Hebrejima. Drugim riječima, u evanđeljima je Isus ostvario naše spasenje, dok će u nebeskoj ulozi svećenika primijeniti prednosti onoga što je učinio za svakoga svojeg sljedbenika.