“A ima i mnogo drugoga što učini Isus, i kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale.” (Ivan 21,25)
Naše ovogodišnje putovanje pogleda uprtog u Isusa započeli smo pitanjem: “Odakle početi?” To je zasigurno problem. Uostalom, da smo započeli s Njegovim rođenjem u Betlehemu, propustili bismo velik dio izvještaja.
Sada se suočavamo s istom poteškoćom na kraju putovanja. Gdje završiti? pitanje je koje moramo postaviti. Kako privesti kraju izvještaj o životu Onoga koji je uskrsnuo iz mrtvih, životu Onoga koji ima ključeve smrti i groba i živi u vijeke vjekova?
Odgovor, naravno, glasi da kraja nema. Izvještaj o Isusu se nastavlja. I poput silne rijeke, prikuplja svoju snagu i dodatnu građu dok teče iz vječnosti u prošlosti u vječnost u budućnosti.
Apostol Ivan pomaže nam da se osvrnemo na problem čak i kronološkog izlaganja događaja o Isusovom zemaljskom životu i Njegovom nauku, zaključivši da “kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale”. Ivan je osvijetlio nova polja u Isusovom životu koje su drugi evanđeoski pisci zapostavili. Čak i uobičajeno uspoređivanje četvrtog evanđelja s ostalim trima pomaže nam da uvidimo koliko je građe dodao našoj riznici znanja. Pa ipak, to je samo jedan mali korak prema onome što bi se moglo dodati našem razumijevanju Isusovog zemaljskog života. Čak i potpuni izvještaj o te trideset tri godine bio bi jedva vrh ledenog brijega u usporedbi s detaljnim narativom o Njegovom vječnom postojanju.
Ta nenapisana “evanđelja” bit će dio našeg proučavanja u vječnosti. U međuvremenu, zahvaljujući onome što su nam četvorica evanđelista ostavila, imamo sve što nam je potrebno za spasenje.
Nije jednostavno završiti ovakav izvještaj. Možda je najbolje da to učinimo s posljednjim odlomkom iz knjige Velika borba koji prikazuje dovršeno pomirenje: “Veliki je sukob završen. Grijeha i grešnika više nema. Cijeli je svemir čist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve — živo i neživo, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav.” (str. 534)
Nije loš kraj za izvještaj koji nema kraja.
Preporučujemo:
